Samo želim hodati i ponekad zaigrati nogomet, skromno odgovara 13-godišnji Josip Habada iz Đakova kada ga upitate koje su njegove najveće želje i pritom otkriva što mu je najvažnije.
Dok bi većina njegovih vršnjaka na takvo pitanje ispalila da žele novi laptop, igricu, mobitel, bicikl..., Josip samo želi hodati. Ovaj hrabri dječak, naime, od rođenja ima cerebralnu paralizu i zbog toga ne može hodati. Posljedica je to prijevremenog rođenja. Na svijet je došao u 30. tjednu trudnoće, pri čemu je ostao bez kisika i imao krvarenje u mozgu. Josip je, dakle, već u prvim minutama svoga života osjetio što to znači borba.
I u toj prvoj bitki hrabro je i odlučno pobijedio. Izborio se za svoj život, da bi se potom u ovih 13 godina uz velike napore svojih roditelja Monike i Jana, podršku starijih sestre i brata Jane i Dominika te kompletne obitelji, rodbine i prijatelja borio da mu taj život bude što kvalitetniji.
Danas su Josip i njegova obitelj na prekretnici. Početkom ove godine, naime, naš je mali junak, zahvaljujući robotskoj terapiji u jednoj privatnoj poliklinici u Zagrebu, učinio svoje prve samostalne korake. I to je bio signal njegovim roditeljima da sada moraju pokušati sve ne bi li svom najmlađem sinu ispunili životni san, koji je zapravo i njihov najveći san.
- Ti trenuci kada je Josip prvi put u životu samostalno prehodao 20 metara nama su bili najljepši mogući dar. Preplavile su nas emocije, to se teško može prepričati jer je neopisiv osjećaj nakon 13 godina vidjeti svoje dijete da prvi put samostalno hoda, kao i da prvi put stoji uspravno. Nikada ga dotad nismo vidjeli tako uspravnog s pravilnim hodom. Sve dotad bilo je sa skupljenim nogama, zgrčeno, a onda odjednom, nakon 13 tjedana terapija, svjedočiš čudu kojemu se sve vrijeme nadaš - s mnogo emocija i danas o tom trenutku govori Josipova mama.
Taj prvi set terapija obitelj je sama platila. No, riječ je o skupoj terapiji koja stoji oko 25.000 eura, a Josip bi za konkretan ukupni rezultat i ispunjenje snova trebao u sljedeće četiri godine proći dvije terapije godišnje, što znači da im treba oko 200.000 eura samo za terapije.
- Riječ je o robotskoj terapiji koja se provodi tri mjeseca, šest sati dnevno traju fizikalne i radne vježbe, a na kraju se ide na robot koji radi za njega, čini pravilne korake te ga upućuje na hod i pokreće na taj način. Preporuka je da se terapije ponove nekoliko puta dok se dođe do bolje razine hoda. Dva puta godišnje bilo bi idealno, a s obzirom na to da ulazi u pubertet, očekuje se nagli rast, sada je vrijeme da se s tim krene i u iduće četiri godine redovno provodi kako bi se pravilno razvio - objasnila je majka.
Stoga su ona i suprug odlučili pokrenuti donacijsku akciju "Josipov prvi korak". Objavili su je na Facebooku, gdje su otvorili istoimeni profil i vrlo brzo su im se počeli javljati prijatelji, sugrađani, dobri ljudi iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva. Nogometaši NK Đakovo-Croatia nedavno su organizirali humanitarni turnir, protekli vikend održana je tradicionalna humanitarna vrtićka utrka Dječjeg vrtića Zvrk koja se zove "Trkom za Zvrk" i čiji je prihod namijenjen Josipovu liječenju, sljedeći vikend Teniski klub Đakovo i Lions klub Đakovo organiziraju humanitarni turnir i akciju, krajem listopada to će učiniti i NK Vinogradar iz Mandićevca, čiji je Josip veliki navijač... Uključili su se i znani i neznani.
- Ne možemo dovoljno zahvaliti svima koji nam se javljaju, koji su dosad pomogli i koji će to tek učiniti. Puno nam to znači i kada vidimo koliko je ljudi iskreno zainteresirano da pomogne Josipu, nekako vjerujemo da će sve to donijeti ono što svi želimo, a to je da naš sin prohoda - suglasni su Monika i Jan, a Josip potvrđuje.
- Samo da prohodam, a onda će sve biti još bolje. I da zaigram nogomet - ponavlja dječak dok mu se kućni ljubimac shih tzu Max umiljava.
Tata nam govori da su Max i Josip najbolji prijatelji, a pas s njim dijeli sve osjećaje, pa se i po njemu točno vidi kada je Josip sretan, a kada tužan. Dječak pohađa šesti razred OŠ Vladimira Nazora u Đakovu po prilagođenom programu, zna pisati, ali školske obveze uglavnom obavlja putem laptopa jer mu je fina motorika slabija. I u školi imaju veliku podršku, kako od nastavnika tako i od djece u razredu. A koliko je samo prva terapija pomogla, svjedoči i priča iz škole. Josipov se razred, naime, do ove školske godine nije mogao seliti u učionice na katu škole jer nema rampe ni dizala, a Josip je u školi u kolicima.
- Sada, nakon ove terapije, Josip se uz pomoć svoje asistentice uspinje stepenicama na kat škole i tako prijeđe 20 stepenica - kaže majka, a on se smije i dodaje da je on na tjelesnom, kada se igra nogomet, sudac.
- Bio sam sretan kada sam se prvi put popeo stepenicama, ali me i bilo strah visine. Sada se više ne bojim - dodaje Josip koji voli engleski, a draga mu je i matematika. Nogomet mu je omiljeni sport, a klubovi koje voli su Vinogradar iz Mandićevca i Dinamo. Od igrača, naravno, Luka Modrić i Joško Gvardiol.
- Najsretniji je kada odemo na utakmice Vinogradara, a kada zabiju gol, on bi najradije iskočio iz kolica - otkriva tata, a Josip to potvrđuje riječima kako se nada da će doći dan kada će golove slaviti stojećki.
Za taj trenutak svi možemo pomoći uplatom donacije na žiroračun Josip Habada, HR62 2340 0093 1138 8903 9, SWIFT adresa PBZGHR2X.