Planiraju izdržati do jutra, ostali su cijelu noć, trajalo je do dugo u noć.
Ne, ne radi se o lascivnim stvarima niti o prekršaju epidemioloških mjera, o čemu bi trebalo obavijestiti policiju.
Radi se o potpuno legalnoj, premda ne i sasvim normalnoj stvari: noćnom zasjedanju Hrvatskog sabora, i to o vjerojatno najvažnijoj i najpolemičnijoj temi u Hrvatskoj: o stanju zdravstvenog sustava u državi.
Nekoliko je oporbenih saborskih zastupnika ispravno, ali jedva zapaženo ukazalo na to da je potiskivanje ove i sličnih rasprava u noćne termine naopaka, nevaljala parlamentarna praksa, s kakvom bi napokon vrijedilo prestati. Noćna, hitna zasjedanja s nepredvidivim terminom završetka opravdana su možda u izvanrednim situacijama, kad neki ustavni rok ili iznenadan događaj to zahtijevaju. Stanje u zdravstvenom sustavu, naprotiv, tema je ne ovog tjedna, ne ni ovog mjeseca, čak ni covid-godine, nego vječna tema, i to jedna od onih koje se najviše tiču života građana i za koju su oni stoga životno zainteresirani.
Ponižavajuća je poruka HDZ-ove većine da će se o tome razgovarati kad padne mrak, kad se ljudi prebace na gledanje nogometa, večeraju ili jednostavno zakunjaju, u krugu dvadesetak zastupnika, možda i manje, da će se poruke u javnom prostoru zamijetiti najmanje moguće jer će sljedeće jutro biti zastarjele i pregazit će ih događaji novog dana. Dodatno, nepristojno je i u demokratskom pogledu nazadno gurati u sporedne termine važne teme koje izazivaju polemiku, koje problematiziraju najvažnije politike i poteze trenutačne vlasti, koje su najznačajniji prostor opoziciji za djelovanje i afirmaciju.
Poruka je otprilike ova: recite što želite, ali nabrzinu, da možemo što prije svi otići spavati, a govorite što hoćete, ionako nikoga nije briga, niti će vas itko čuti.
To nije ni prva ni zadnja tema koja se gura u mračno doba dana, prije će biti da su rijetkost one ključne koje su u Saboru bile raspravljane po danu. No, ova konkretna odluka predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, da se usred pandemije o stanju u zdravstvu raspravlja i prepire obnoć i tek usput, posebno je iritantna i duboko pogrešna jer je javnost trenutačno osjetljiva najviše u vezi sa stanjem u zdravstvu. Ta Jandrokovićeva kriva operativna, ali zapravo politička odluka dodatno degradira Sabor, ionako tužno sveden na običnu glasačku mašinu, mjesto koje s godinama postaje sve manje i manje značajno jer se političke odluke, uključujući i one o upravljanju i ponašanju "žetončića", također odvijaju "po noći": izvan parlamenta, izvan radnog vremena i daleko od javnosti. Sabor koji ustvari ne odlučuje, izlaganja koja gotovo nikad ne iznenade, glasovanja u kojima nema nepredvidivosti, rasprave koje uspavljuju... to je slika parlamentarne situacije danas.
I šire od načelnih pitanja demokratskih uzusa, noćno je zasjedanje neracionalno čak i u smislu upravljanja javnim novcem i neprijateljsko prema obiteljskom životu pratećeg osoblja, sve one vojske ljudi koja se ne producira pred kamerama nego opslužuje zastupnike, od tajništva, službi sigurnosti, ugostiteljskog osoblja (kod nekih rasprava nameće se i pitanje poslužuju li možda u Saboru alkohol čak i iza 22 sata, suprotno epidemiološkim odlukama?), potom informatičari, vozači, odredi za čišćenje i održavanje i tako dalje. Osim što ih se gnjavi da bez potrebe ostaju dulje, taj im se rad, logično, mora i dodatno platiti, u obliku prekovremenih sati. Koliko državu košta svako besmisleno noćno zasjedanje i koliko bi se u jednoj godini na tome moglo uštedjeti?
Možda je vrijeme da se, saborskim poslovnikom, onim istim koji točno propisuje koliko i kad tko može govoriti (što je također unazadilo demokratsku raspravu), da se tim aktom dodatno suvislije propiše i radno vrijeme Sabora, da uvaženi zastupnici možda dolaze na posao malo ranije, kako bi mogli još za dana otići kućama, a za to vrijeme obaviti što više posla za koji su izabrani.
Jasno, ne rastežu se sjednice u noć jer se po danu ne bi stiglo obaviti sve što treba u interesu građana, nego prije svega zato što HDZ, koji trenutačno upravlja i Saborom i Vladom (a možda i predsjednikom države, s obzirom na to da je ovaj najednom zašutio i nestao) tradicionalno njeguje, doslovno ili preneseno, "noćni rad".
Jednostavno, ljudi vole raditi ili doslovno po mraku ili kad mrak padne zbog kakve neočekivane situacije, kao sad s koronom. HDZ u sjedištu svoje stranke uvijek zasjeda predvečer, a kad daju izjave pred kamerama, obično već nema danjeg svjetla. Plenkovićev prvi suradnik Frka Petešić, premda formalno nije u HDZ-u, također najviše voli nazivati predvečer (ispala je cijela drama s njegovim telefoniranjem znanstvenicima). I izbori u državi i u HDZ-u izvedeni su u stanju "prigušene rasvjete", potpunog ili djelomičnog lockdowna. Na koncu, i stvari zbog kojih je HDZ nepravomoćno osuđen za korupciju odvijale su se u zatamnjenim prostorijama. Nedostatak svjetla, moglo bi se reći, preduvjet je za normalan rad HDZ-ovih saborskih većina i vlada.
Dan je, u ovom dijelu HDZ-ove vladavine, ostavljen isključivo Stožeru za koronu.
Ovo vodstvo HDZ-a ima sreću da je noć tijekom njihova mandata zaista duga; pitanje je kako bi kao stranka, vlada i saborska većina performirali tijekom, ne daj Bože dugog, nordijskog, polarnog dana.