1. Lovro, kako su se vaša supruga Svjetlana i obitelj iz Hrvatske Kostajnice nosili s ovim potresima na Banovini?
- Ovo je definitivno najstresnija situacija koju smo dosad doživjeli, prvo šok, a zatim osjećaj straha, nemoći, tuge, poput borbe s vjetrenjačama. Od 17. prosinca cijela je obitelj u izolaciji jer smo oboljeli od korone, srećom imali smo samo blaže simptome i nitko od nas nije razvio teži oblik bolesti, ali psihički nije lako sve to izdržati.
Uz sve poslove na OPG-u supruga je vlasnica knjigovodstvenog servisa i čim je kći dobila pozitivan test na koronu, hitno smo morali u izolaciju, a poslove treba završiti, rokove treba ispoštovati. Došao je i Božić, a mi nismo smjeli izaći. Ne možemo zagrliti najmilije, čestitati blagdane, brojimo dane do kraja izolacije, i onda potres!
2. Preklani ste imali veliku poplavu, a kakvo je sada stanje nakon potresa u Kostajnici?
- Poplavu imamo skoro svake godine, na to smo već navikli. Već znamo proceduru, ali iste te godine imali smo i veliki odron u Kostajnici koji je bio također jako strašan i trebalo je dosta vremena da se vratimo u normalu. A sad ovaj potres. Iako osobno nemamo materijalne štete, svi smo živi i zdravi, jako je teško ignorirati strah koji se uvukao u kosti, spavamo odjeveni ispod nosivih zidova, spremni na bijeg svaki čas. Još uvijek ne smijemo izići zbog izolacije, gledamo s prozora kako naši susjedi mijenjaju crijep, uklanjaju dimnjake, želimo pomoći, a ne možemo.
3. Što je s vašim investicijama na imanju koje ste kupili u zabačenom selu iznad Kostajnice?
- Na imanju nismo bili od 15. prosinca. Ove smo godine dosta ulagali u proizvodnju naših proizvoda i godina je bila dobra što se tiče proizvodnje, ali po pitanju plasmana korona nam je pomrsila planove, nema sajmova, , puno je teže doći do kupaca.
4. Petrinja, Sisak, Glina, pa na kraju opet Kostajnica posljednja u redu spominjanja šteta od potresa. Kako vi to doživljavate?
- Želimo vjerovati da je gotovo, život mora ići dalje. Moramo naći snage da nastavimo dalje, iako je ponekad teško, ali ovdje je naš dom, naš život i naš izbor.
5. Što bi sada lokalna vlast, a što državna trebala napraviti za obeshrabrene mlade i stare?
- Ovo je siromašan kraj, lokalna vlast pruža koliko može. Što se tiče države, bilo bi dobro kad bi smanjili ili ukinuli PDV na sve proizvode OPG-a, ali i malih tvrtki i obrta. Bilo bi dobro kad bi se više mladih obitelji odlučilo na život od poljoprivrede, ovdje ima puno neiskorištene zemlje, država bi mogla kreirati programe potpore za pokretanje proizvodnje i život na ovom području, ovaj kraj bi se možda počeo razvijati.
6. Kao mladi poljoprivrednik koji je s Kostajničkim pletenicama završio u Bruxellesu u užem izboru za najboljeg u EU, isticali ste dostupnost lokalnih proizvoda. Koliko ste zbog korone povećali prodaju online u vrijeme Božića?
- Ne mogu reći da smo povećali prodaju. Online je postao jedini način prodaje i dolaska do kupaca i promocije naših proizvoda.
7. Mislite li da bi vaše proizvode sada trebalo otkupiti kao humanitarnu pomoć, a ne slati im industrijsku tjesteninu sa skladišta?
- Mi proizvodimo rezance od sušene buče, a puno ljudi se nikad nije susrelo s našim proizvodom. Zbog zahtjevne proizvodnje nemamo velike količine. Naš je cilj da što više ljudi upozna naš proizvod, prepozna njegovu kvalitetu i otkrije mogućnosti koje pruža te, naravno, da ga uvrsti u svoju prehranu. Pomoći možete tako da kupujete proizvode od proizvođača s pogođenih područja i za svoje potrebe.
8. Domovinski rat, izbjeglištvo, povratak, obnova, poslovni uzlet i osnivanje obitelji, pa poplava i potres. Kako nalazite utjehu za daljnju borbu i ostanak u Kostajnici?
- Utjehu nalazimo dan po dan. Vjerujemo da će svaki sljedeći biti bolji.
9. Razmišljate li o tome kako bi vam bilo da ste otišli?
- Ima dana kad je teško i poželimo odustati, ali ovo za nas nije posao, nego način života. Želimo živjeti ovdje.
10. Kojim ste riječima i željama ispratili 2020. i dočekali 2021. godinu?
- Ono što nas ne ubije, to nas ojača, to je naš slogan. Nije bitno što nemamo, bitno je što imamo i što time možemo učiniti. Sve je dobro dok smo živi i zdravi. Svaki dan je novi izazov! Sretna Nova!
A da ja vas nešto pitam...
LENAC: Kakvu vi želite novu godinu?
ŠIMIĆ: - Ne mogu reći da si želim sve što se nije dogodilo u prošloj jer tko zna što se još nije dogodilo, a čeka nas u novoj godini. Zbog neizvjesnosti oko korone i potresa zasad je aktualna ona stara čestitka: Sretna nova, je.em ti staru, bolje da žulja nego da ljulja!