Silovane djevojčice. Osramoćene tinejdžerice koje nisu mogle preživjeti sramotu da im se čitava škola smije, jer su svi gledali njihov goli video. I ako se neka snašla pa s odvjetnikom zatražila skidanje snimke postavljene na Pornhub, uskoro bi anonimni korisnici postavili desetke istih kopija. Kalifornijska djevojčica Serena Fleites u 14. godini još nikad nije imala dečka. Osmašica se zaljubila u 15-godišnjaka iz škole koji je tražio da mu pošalje snimku na kojoj je gola. Njena majka je uspjela uvjeriti Pornhub da makne snimku, ali uskoro je ponovo izronila, objavio je New York Times u velikom i važnom članku dobitnika Pulitzera Nicholasa Kristofa. Serena Fleites nije se ubila, ali život joj je uništen, pobjegla je iz škole, boji se raditi jer ne podnosi kad je neznanci prepoznaju, živi kao beskućnica, u autu sa svojim psima.
Ništa se tu nije dalo učiniti: najveća svjetska internetska stranica za dijeljenje amaterskih pornovidea ne želi tražiti od korisnika da se logiraju pod pravim imenom, nema zakonske osnove da se kompaniju natjera na to. Da prije objavljivanja traže dozvolu svih aktera, ni to ne žele. A naravno, nemaju dovoljno moderatora koji bi uklonili sve sporne snimke. Vrijednosti su jasne: njihova zarada i njihov užitak važniji su od njene patnje.
Čini vam se nemogućim da u slobodnom svijetu netko objavi vaše gole snimke bez vašeg pristanka? Morate potpisati dozvolu da telekom zabilježi vaše ime i adresu, ali bivši vam ima sve šanse da se lišo izvuče ako vam se osveti postavljajući vašu snimku na Pornhub.
Ne znam jesu li moćnici tako tolerantni zato što je većinom riječ o zlostavljanju žena, jer ima tu i silovanih muškaraca. Društvo je puno okrutnije prema ženama: one su kurve i kad nisu nikad spavale s nekim, poput nesretne kalifornijske osmašice, dok muškarac obično ispadne faca. Seks je ono sramotno za žene, a izvor ponosa za muškarca, uči nas Pornhub. Jasno, seks je puno više od toga, ali poruka koju odašilju pornostranice puno govori o društvenom položaju žene danas.
Svijet je tako uređen da Pornhubu možemo staviti soli na rep. Platforma se koristi za uništavanje života žena, i nikom ništa. Aktivisti skupljaju potpise, novinari pišu, stručnjaci alarmiraju. Moš im puvat, rekli bi Šibenčani.
I tako je općenito s nasiljem nad ženama: ne prijavljujemo, jer nas neće shvatiti ozbiljno, jer će nam se rugati i dodatno nas sramotiti. Ovo nije moj svijet, napisao je Željko Jerman velikim, drhtavim slovima u umjetničkoj akciji iz 1976: taj transparent mogla bi raširiti svaka od nas.
I zato je gromoglasna vijest da su Mastercard i Visa odlučili da se njihovim karticama više ne može plaćati na Pornhubu; prije je to učinio PayPal. Švedska Ikea odlučila se reklamirati onim što bi trebalo biti normalno: da tretiraju svoje radnice poput muških zaposlenika, paze da imaju približno jednake uvjete napredovanja. Divno i bolno, jer time izoštravaju činjenicu da u većini poduzeća nije tako.
Žene su formalno ravnopravne, a u stvarnosti prečesto drugotne. Nekad je bilo normalno imati kmetove, ali Franjo Tahi je pao. Tako se i ženska drugotnost može iskorijeniti, ako nam je stalo. Čak 75 posto tvrtki na američkom Nasdaqu nema žena u upravi, i Nasdaq je zatražio od 3249 kompanija na svojoj elektronskoj burzi da u roku od godine dana ubace barem jednu ženu u upravni odbor. Ili će ih izbrisati. A zamislite da su tražili ravnopravnu zastupljenost? Prerano je to, preradikalno, da! Da se pitalo Franju Tahija, još bismo svi bili kmetovi.