Rodila sam se davno, u jednom velikom zagrebačkom rodilištu, okružena blagodatima suvremene medicine. Moja mama kod kuće, na Pašmanu, u malom otočnom mjestu bez liječnika, bez primalje, bez ikakve medicinske pomoći, inače udaljene koji sat brodicama na vesla ili jedra. Jedina pomoć baki bila je prabaka Matija s urođenom vještinom "asistiranja pri porodu" koju su tada zazivale sve otočne žene "kad bi došlo vrijeme". Kakva medicina, kakvo rodilište. Danas bi neki to iskustvo moje bake rado prikazivali kao "roditi u toplini vlastita doma, nema bolje", premda posljedice mogu biti jednako pogubne kao davnih godina na Pašmanu.
Tada, tridesetih prošlog stoljeća, u uvjetima u kojima su živjeli moji preci preživljavale su samo zdrave, žilave bebe. Vremena su se, srećom, promijeni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....