Naša prvostupanjska komisija za odlučivanje o zahtjevima za prekid trudnoće zaključila je da se radi o teškoj malformaciji ploda, s posljedično teškim invaliditetom i niskom kvalitetom života. Uz očekivani morbiditet, velika je vjerojatnost intrauterine ili rane neonatalne smrtnosti. Smatramo da postoji medicinska indikacija za prekid trudnoće.
U ovom konkretnom slučaju ne bi se radilo o klasičnom pobačaju niti je u neobavljanju zahvata tek riječ o prizivu savjesti, nego se radi o tome da u Kliničkoj bolnici 'Sveti Duh' nažalost nema stručnjaka koji su educirani za izvođenje feticida, koji je prvi korak u postupku prekida trudnoće nakon 22. tjedna starosti ploda", odgovorili su jučer popodne sa Svetog Duha novinarima Jutarnjeg lista, tvrdeći da su pacijenticu osobno kontaktirali. Ravnateljica bolnice formirala je povjerenstvo koje bi trebalo utvrditi činjenice vezane uz boravak Mirele Čavajde u bolnici, a nama su ostali dužni odgovor zašto je Čavajda devet dana čekala na nalaze magnetske rezonance.
Galopirajući tumor
Mirela Čavajda, pak, tvrdi da je nisu osobno kontaktirali nego su joj poslali dopis jučer oko tri sata popodne. O njezinu slučaju odlučit će danas drugostupanjska komisija KBC-a Zagreb. U njihovim je rukama odluka zadovoljava li stanje Mirele Čavajde čijoj su bebi dijagnosticirali galopirajući tumor na mozgu, zbog čega će teško ostati na životu, a ako i ostane, čeka je vegetativno stanje, kriterije članka 22 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarenje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Prema tom članku, pobačaj se može obaviti "kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama".
Nejasno je zašto to mišljenje sa Svetog Duha nisu ranije proslijedili i svojim kolegama na Rebru. Jer, kako neslužbeno doznajemo, u KBC-u Zagreb dobili su zahtjev od KB-a Sveti Duh da komisija drugog stupnja odluči o njezinu slučaju, ali bez ikakve popratne odluke.
Iz KBC-a Merkur pozvali su jučer Mirelu Čavajdu na pregled. Atmosfera je bila dijametralno suprotna od one za koju je Čavajda rekla da ju je doživjela u drugim dvjema zagrebačkim bolnicama. Svi članovi komisije spustili su se do nje na pregled i razgovor, a papire koje je tjednima urudžbirala sama, u stanju visoke trudnoće s teško bolesnim fetusom, u toj su se bolnici ponudili odnijeti sami dalje na Rebro. "Liječnik na Merkuru mi je objasnio da su oni samo prvostupanjsko etičko tijelo, nisu specijalizirani neuropedijatri, i da sada moj slučaj ide na drugostupanjsko tijelo.
Samo sam ga pitala, ako je takva procedura, što se čekalo s tim od 21. travnja. Imala sam dojam da me nagovara da ipak čekam porod. Tek kada sam čvrsto rekla da nema šanse da mirno čekam smrt djeteta u sebi i da ne želim rađati dijete koje nema šanse za život, poslali su moje nalaze u KBC Zagreb", ispričala nam je Čavajda.
Priziv savjesti
Većina liječnika s kojima smo razgovarali neslužbeno je tvrdila da se u Hrvatskoj neće naći liječnik spreman obaviti takav zahvat jer postoji mogućnost preživljavanja bebe na porodu. Neki od njih su kao argument spominjali pojam feticida, neki eutanaziju. Feticid u Hrvatskoj nije zakonom zabranjen i zapravo se odnosi upravo na medicinski indicirane postupke prekida trudnoće od trenutka kada je embrij postao fetus. A o eutanaziji nema ni govora, kako su tumačili pravnici, jer, grubo rečeno, eutanazija se može provesti samo nad rođenim čovjekom koji ima temeljna ljudska prava.
U udžbeniku Fetalna medicina i opstetricija, autora Josipa Đelmiša, Slavka Oreškovića i suradnika, opisan je medikamentni prekid trudnoće u drugom tromjesečju. Navode se lijekovi za prekid trudnoće u drugom tromjesečju i piše da on ima nekoliko prednosti u usporedbi s kirurškim. "Prvo, omogućuje porođaj neoštećenog fetusa, što pogoduje daljnjoj patološkoj obradi. Drugo, ako prekid obavlja neiskusniji liječnik, prekid lijekovima sigurniji je od kirurškog. Treće, žene psihički bolje podnose pobačaj ako same mogu izabrati metodu prekida trudnoće."
Ginekologinja Jasenka Grujić, koja priziv savjesti smatra odbijanjem vršenja dužnosti, tvrdi kako postoji mogućnost da se ova teška trudnoća prekine na teret HZZO-a. "Bojim se da u hrvatskim bolnicama uopće ne znaju što je feticid. Drže se religijskih postulata i priziva savjesti utemeljenog na enciklici Evangelium Vitae iz 1995. prema kojoj se "prekid trudnoće i eutanazija smatraju takvim zločinima da im se svaki čovjek mora suprotstaviti prizivom savjesti bez obzira na zakone."
Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić smatra da se u Hrvatskoj ukorijenila opasna praksa ograničavanja prava žena na pobačaj.
"Ministar zdravstva i premijer dužni su se pobrinuti da bolnice i liječnici koji rade u bolnicama provode nacionalne zakone u skladu s Ustavom, konvencijskim jamstvima i europskim pravom. Dakle, dužni su se pobrinuti da odluka gospođe Čavajde bude provedena bez odlaganja", upozorava odvjetnica.