„Pogledao sam prvih pet arhitektonskih rješenja za Maksimir i zaključio da mi je od Njirić plus arhitekata rad bio puno atraktivniji, više inovativan, ali financijski bi on bio malo problematičniji. Ovaj pobjednički mi je bio vrlo interesantan, ali tu su dva pitanja: statike nadstrešnica te vjetra i kiše. No kada su i ostali sudionici natječaja objavili svoje radove, vidio sam neke koji su mi bolji od prvih pet. Javnost se s pravom pita kako je rad od 3LHD-a 26. ili 27., a da su drugi ili treći rad dobili nagradu. Meni je najbolji rad od 3LHD-a”, kaže u Briefingu arhitekt Janko Kralj, suosnivač zagrebačkog ureda Atak studio. Mnogi ga znaju i po serijalu videa na YouTubeu „Šetnja s arhitektom”.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Tko zaista živi na tim stadionima? Navijači, a ne arhitekti koji sjede u uredima. Ako pitate navijače, oni će reći da im je nakon što su prošli sve europske stadione, bolji zatvoreni tip stadiona jer se na njemu osjećaju kao da su se svi zagrlili i zajedno navijaju. Najlakše je napraviti četiri tribine kao na novom stadionu u Kranjčevićevoj. To je konstruktivno prilično jednostavan sustav i košta manje po sjedalici. Na velikim stadionima ta četiri kuta pružaju dodatni prostor, no ta dodatna sjedala dolaze na neki konstruktivni sustav i to je skuplje i teže napraviti”, objašnjava Kralj koji smatra da se navijače mora pitati i da u propozicijama natječaja treba biti navedeno što oni traže i da nije dobro što ih se u ovom slučaju isključilo iz procesa odlučivanja o arhitektonskom rješenju.
„Pogledajte sve natječajne radove hrvatskih arhitektonskih studija za Maksimir pa ćete vidjeti da su svi visoko kvalitetni. Hrvatski arhitekti su vrlo cijenjeni u svijetu, ali je ovdje negdje zapelo u žiriranju. Prvih pet radova, osim Njirićevog, su testiranje arhitektonskih koncepata i pokazivanje svijetu da mi znamo biti arhitektonični, a ne sagledavanje ukupnog društvenog konteksta i moći toga što taj stadion je. Kao kada spravljate najbolju večeru na svijetu, ali ako fulate glavno jelo, fulali ste sve”, govori Kralj.
„Kada talijanski arhitekti, autori prvonagrađenog rada, dođu u Zagreb prvo im treba postaviti pitanje drži li taj zglob nadstrešnicu. Nije se za zafrkavati s tim pitanjem. Pitanje broj dva je zapadni zid stadiona, dugačak sto metara, brutalistički. Kad ljudi vide takvu Blade Runner arhitekturu to ih sjeti na period socijalizma i ne možeš to uvesti u Zagreb, a da netko ne pruži otpor. Arhitektura ima neko značenje”, naglašava Kralj. Sviđa mu se što je stadion neutralne, sive boje.
„Zagreb 30 godina nema urbanizam u pravom smisli riječi. Svaki grad veći od 5000 stanovnika bi trebao imati zavod koji se bavi urbanizmom tog grada. U Hrvatskoj nemamo nikakvu strategiju upravljanja prostorom koja bi bila u praksi provediva. Svi gradovi bi trebali imati dobre urbanističke planove. U Zagrebu to nije bio slučaj i još sedam ili osam godina će kao gljive po gradu rasti zgrade koje su dobile građevinsku dozvolu davnih dana po starom GUP-u”, tvrdi Kralj koji smatra da je za urbanistički kaos, činjenicu da imamo ulice bez pločnika, najviše kriva bivša gradska vlast. Trenutna vlast, dodaje, pokušava riješiti taj problem. Odgovorna je, kaže, i država koja donosi zakone.
„Vidite li u praksi priuštivo stanovanje, zgrade u kojima mladi ljudi mogu kupiti stanove? Ne. To što su krajem prošle godine donijeli Zakon o gradnji, neće riješiti probleme”, upozorava Kralj dodajući da s urbanizmom kasnimo 40 godina.
„Imamo zgrade u kojima živi pet umirovljenika. Kako će oni obnoviti oronulu fasadu? Oni to ne mogu. Onda je pitanje tko će to platiti i jesu li građani Zagreba voljni da se iz gradskog proračuna sanira neka fasada. Neke kuće ili stanovima su vlasnicima teško breme. Zato se time treba baviti neki zavod. To je teško provesti u djelo, a u međuvremenu moramo omogućiti mladima da dođu do stanova ako ne želimo da odu. Grad se planira 50 godina unaprijed”, govori Kralj. Otkriva da u Zagrebu obožava centar grada i da je otkako je doselio u Zagreb zaljubljen u Martićevu ulicu i ne može se nikako od tamo maknuti.
„Kada bih birao neki kvart u kojem je lakše živjeti, to bi bilo Travno. Predivno naselje. To je taj dobar urbanizam Novog Zagreba. Primjer kvarta u kojem nema urbanizma je Sveta Klara. Za to nije kriva sadašnja gradska vlast nego je to posljedica 30-godišnjeg nemara. Urbanizam i arhitektura idu od politike i zato je na građanima da na izborima odluče tko upravlja njihovim prostorom i novcem”, poručuje Kralj.
„Je li itko pitao građevinsku struku ili operativu kako sagraditi jeftinu zgradu? Ne. Stanogradnja je društveni problem, tornado koji će pokositi ogroman broj mladih obitelji koje će se preseliti u Njemačku ili Irsku. Zgrade bi mogle biti jeftinije. Kuća se može sagraditi za 1100 eura po kvadratu. Najviše zarađuju investitori koji rade štetu državi, a najviše koristi od ovakve situacije imaju ljudi s mnogo novca i stanova pa ulože u još jedan stan, drže ga praznim i oplemenjuju svoj novac, kao da su kupili zlato, ali ga ne moraju držati u sefu. Nema sumnje da se kroz kupnju stanova pere novac. Da ja sada idem kupiti stan za 300.000 eura, nitko me ne bi pitao odakle mi novac. To je pitanje za institucije koje ganjaju takve frajere, a ne za arhitekta”, zaključuje Kralj koji mladim ljudima koji žele riješiti stambeno pitanje preporučuje da se udruže, recimo njih 20 ili 50 i da kupe parcelu, angažiraju arhitekta i sami sagrade stambenu zgradu. Proći će, tvrdi, 60 posto jeftinije.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Pogledajte cijelu emisiju:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....