Njegova stoka bezglavo tumara poljima: kamo god se okrenuli, izviruju rogate glave, jednako iz šumaraka i napuštenih i od rata razorenih kuća te obraslih dvorišta. Nesnosan smrad širi se s hrpe od preostalih pet-šest lešina uz blatnjav put. Do gazdine kuće ne može se autom upravo zbog nakvašene i izrovane zemlje, a pješice se ide jedva ako imate čizme do koljena. Usput ćete se mimoići s nekoliko bikova, krava i teladi koji muču u dvorištu. Slika je sablasna, takva da čovjek poželi što prije otići. Lešine od kojih su ostala samo gola rebra i preko njih životinjska koža tjeraju na povraćanje.
Jovan Ugarković prilazi nam pomalo šepajući, štedeći nas puta kroz najveću kaljužu. Oprezan je, nepovjerljiv i u ruci drži batinu. U stopu ga...