Poštivanje prava djeteta za koje se nadležne institucije brinu samo na papiru dovelo je do toga da 16-godišnja učenica srednje škole iz Zagreba već dvije godine nema pravo na miran obiteljski život.
Nakon što ju je majka napustila i ostavila na brigu tetki i djedu koji su je zlostavljali, srednjoškolka je otišla živjeti kod oca, koji je odmah službeno zatražio izmjenu odluke o skrbništvu. Dvije godine kasnije skrbništvo i dalje pripada majci kojoj bivši muž i dalje mora plaćati alimentaciju od 3000 kuna, iako im zajednička kći živi s njim i nije ju vidjela dvije godine. Za to vrijeme 16-godišnjakinju, osim općeg osjećaja nesigurnosti zbog neriješenog statusa, dodatno opterećuje i situacija da zbog majčinog izbivanja nema mogućnost napraviti osobnu iskaznicu te propušta školska putovanja sa svojim vršnjacima u Prag i Beč, piše Slobodna Dalmacija.
Pravo na obitelj
- Moja kći će doživjeti punoljetnost i izgubiti najljepše dane djetinjstva povlačeći se po sudovima i uzaludno ganjati svoju pravdu i prava koja zaslužuje kao maloljetno dijete, dok se suci slavodobitno u svojim rješenjima pozivaju na Konvencije o pravima djeteta, ali ih istodobno sami krše - ogorčeno kaže 41-godišnji otac učenice drugog razreda srednje škole, koji se javio u redakciju Slobodne.
On i njegova supruga, pomajka 16-godišnjakinje, ne odustaju od prava da žive kao obitelj, neometani birokratskim zaprekama koje im svakodnevicu pretvaraju u borbu s besmislenim propisima. U međuvremenu je u obitelj došla i prinova, polusestra srednjoškolke, koja sada ima osam mjeseci.
- Kao majka koja je morala ići raditi da bismo preživjeli te sam prekinula rodiljni dopust kada mi je kći imala nepunih pet mjeseci, i pomajka 16-godišnje odlične učenice, molim pažnju javnosti kako bismo barem pokušali okončati ovo beskonačno povlačenje po sudovima i centrima za socijalnu skrb - zavapila je 36-godišnjakinja zajedno sa svojim suprugom.
Nakon razvoda roditelja maloljetnica je otišla živjeti s majkom u Rijeku, ali kada je ova ostala bez posla sele se u Zagreb. Nakon nekog vremena majka se odlučuje vratiti u Rijeku i ostaviti kćer kod svoje sestre i svog oca. Međutim, zbog više puta ponavljanog verbalnog zlostavljanja od strane tetke intervenirala je i policija, koja je u konačnici odvela maloljetnicu, tada staru 14 godina, u Dom, gdje je taj dan i prenoćila. Nakon toga dozvoljavaju da ode živjeti kod oca koji je u Zagrebu s novom suprugom. Budući da je poslije razvoda zajednička kći sporazumom roditelja ostala živjeti s majkom, njoj je pripala roditeljska skrb. Otac je nakon toga bio dužan plaćati uzdržavanje, koje je prema sudskom rješenju iz 2011. godine iznosilo 3000 kuna. Da bi 2016. godine regulirao svoj status i ostvario sva prava za svoju kći, otac pokreće postupak na Općinskom sudu u Novom Zagrebu za dobivanje roditeljske skrbi.
Sjela mu na tri četvrtine plaće
- U tom košmaru moja kći je uspjela nekako završiti osmi razred osnovne škole, u koju sam je ja vozio svaki dan 80 kilometara jer je bila upisana u školu na području gdje je živjela s tetkom i djedom. Zbog toga sam često izostajao s posla, odlazio i vraćao se, ali nekako sam uspio. Dva mjeseca nakon što je došla kod mene se i krizmala, a tom prigodom nije joj došla ni majka ni itko od njezine obitelji, što je moju kćer strašno zaboljelo. Sljedeći problem je bio upis u srednju školu, što sam uspio na jedvite jade jer se majka nije pojavljivala. Svi dokumenti su kod nje, a ona je službeno skrbnik i jedina ovlaštena za odluke vezane za našu kćerku - prepričava očajni otac.
U međuvremenu, kako je otac maloljetnice plaćao mjesečno pola svoje plaće tj. 1700 kuna za uzdržavanje, mislio je da time pokriva sve troškove. Nije, naime, znao da je morao ići u poseban postupak za smanjenje prvotnog iznosa alimentacije od 3000 kuna. Njegova bivša supruga odlučila je naplatiti razliku unazad sedam godina te mu nakon izmjene zakona ovrhom sjela na tri četvrtine plaće, tako da on od 4000 kuna dobiva tisuću za život njihove četveročlane obitelji. Na Općinskom sudu u Samoboru započinje postupak za odlučivanje o skrbništvu te se ročišta zakazuju i odgađaju pet puta. Majka ne dolazi na njih, njezina odvjetnica jednom dođe, drugi put ne, pa postupak ne može krenuti. U jednoj fazi je nadležna sutkinja majčinoj odvjetnici čak zaprijetila tužbom odvjetničkoj komori. Maloljetnica je tri puta dala iskaz na sudu i u njemu kaže da želi živjeti s ocem. Isti iskaz daje i tri puta na Centru za socijalnu skrb Novi Zagreb te kod psihologa u Klaićevoj bolnici.
Zbog svih problema i emocionalnih pritisaka te potiskivanja stresa javljaju joj se teške migrene uz mučninu i probavne smetnje, zbog kojih je i hospitalizirana u toj bolnici deset dana. U tom periodu propušta dva putovanja u inozemstvo sa srednjoškolskim kolegama jer nema osobnu iskaznicu. Unatoč svemu vrlo dobra je učenica i otac joj naknadno uspijeva upornošću kod Centra za socijalnu skrb dobiti osobnu iskaznicu, tako da mu sad kći može otići sa svojim vršnjacima u Graz.
Kratki tračak nade
Tračak nade pojavio se u srpnju 2017. godine, kada majka preko svoje odvjetnice, a da nije sama došla na sud, predlaže nagodbu prema kojoj joj kći ide živjeti s ocem. Majka je čak pristala plaćati i minimalnu alimentaciju od 1250 kuna. Tražila je da joj se odredi minimalno uzdržavanje jer je njezina odvjetnica kazala na sudu da je nezaposlena.
- Kasnije smo načuli da je već tada otišla u Irsku, gdje i radi, ali nemamo mogućnosti da provjerimo je li to istina. Znamo jedino da dvije godine nema kontakata s kćerkom, niti preko mobitela - kaže pomajka djevojke.
Općinski sud donosi u rujnu prošle godine presudu kojom je službeno potvrđeno da 16-godišnjakinja živi s ocem, koji više ne mora plaćati uzdržavanje. Majka je dužna ubuduće davati alimentaciju i može viđati kćer jednom tjedno te svaki drugi vikend. Optimizam koji se probudio potpisivanjem nagodbe i tom presudom, grubo je ugušen kada majka, opet odsutna, unatoč tome što je sama predložila nagodbu, ulaže žalbu višem sudu i time onemogućava pravomoćno donošenje odluke da otac dobije roditeljsku skrb. Županijski sud u Zagrebu kao viši sud ukida presudu iz čisto formalnog razloga, pozivajući se na Europsku konvenciju o ostvarivanju dječjih prava. Naime, prema Konvenciji dijete u takvom postupku mora biti i stranka, a u ovom slučaju stranka koja je pokrenula postupak je njezin otac.
Na rubu egzistencije
Za Županijski sud nije bitno što je 16-godišnjakinja saslušana tijekom postupka. Za njih nije bitno što ostavljaju djevojku da živi u obitelji na rubu egzistencije zbog ovrha na očevu joj plaću. Za njih nije bitno što novac od ovrhe ide majci koja dvije godine nije vidjela svoje dijete. Za njih nije bitno što pomajka srednjoškolke, majka bebe od pet mjeseci, mora ići raditi kako bi prehranila obitelj, komentira Slobodna.
Za njih je jedino bitno da su na papiru ispoštovali jedino pravo 16-godišnjakinje koje nije od njih tražila. Ono što je tražila od njih - život u skladnoj obitelji bez brige za budućnost - to nije dobila.
Kucaj opet, ali nećeš uć'
- Kao majka, pomajka i supruga u ime cijele obitelji obratila sam se dopisom za pomoć ovim udrugama i institucijama: Udruga Babe, Udruga Roda, Udruga za ravnopravno roditeljstvo, Kuća ljudskih prava te Hrvatski helsinški odbor. Javili su nam se iz Udruge za ravnopravno roditeljstvo, čiji predstavnici će doći do nas sljedeći tjedan. Javili su se i iz Udruge Babe, te se s njima nalazimo krajem tjedna. Ostali imaju zatišje. Suprug je poslao dva podneska na Ured Predsjednice te bio osobno primljen u Uredu pravobraniteljice za prava djece te u samom Ministarstvu demografije. Nema vrata na koja se nije usudio pokucati. Rezultati su nikakvi. Ministarstvo i pravobranitelj su poslali dopis da institucije moraju raditi svoj posao, a oni tu stoje po strani - kaže sugovornica Slobodne Dalmacije.