Kada će tzv. povijesna prava u poljoprivredi konačno otići u povijest? Ovo pitanje resornom ministarstvu godinama ponavljaju brojne strukovne udruge poljoprivrednika, a osobito stočara, čija su upozorenja najopravdanija i utemeljena na dugogodišnjem paradoksu. Naime, prema podacima APPRRR-a, od 21.535 korisnika koji su temeljem povijesnih prava dobili uvećanu vrijednost prava na temelju stoke, čak 7794 korisnika na zahtjevu iz 2020. godine nema prijavljeno nijedno grlo stoke!
Za to su primili 132,811.540,25 kuna potpora kroz osnovno i zeleno plaćanje, odnosno 18% iznosa od ukupne isplate za stočare koji imaju povijesna prava. Prosječni isplaćeni iznosi su 175 eura, a ne mogu biti veći od 6000 eura. Preostali iznos od 870,654.505 kuna primili su stočari koji imaju stoku.
Bit će manje novca
Stočari iz udruge Baby beef na nedavnom stručnom savjetovanju upozorili su na nelogičnosti ovog financiranja praznih štala u vrijeme velike krize cijelog sektora, jer kada se 132 milijuna godišnje pomnože s devet godina članstva u EU, dolazi se do 1,2 milijarde kuna. Zanimalo ih je dokad će to rasipanje novca trajati? Predstavnik Ministarstva pojasnio im je kako su nakon analize došli do zaključka da će zadržati postojeći model prava na plaćanja, a povijesna prava će se postupno pretvoriti u konvergenciju.
No, u novom programskom razdoblju najavljuje se smanjenje potpora u područjima s prirodnim ograničenjima pa se stočari s pravom pitaju zašto se nije umjesto "bacanja novca u prazne štale" dio novca preusmjerio njima.
Iz Ministarstva im poručuju kako su potpore za "stočare bez stoke" potpore za površine, a ne za stoku. Kako je došlo do tog obrata, pojasnili su nam u opširnoj analizi nastanka i transformacije "povijesnih prava" u modelu prava na plaćanja.
Povećali broj grla
U trenutku pristupanja Hrvatske u EU osnovna regulativa je bila Uredba (EU) 73/2009 u kojoj se cijelo jedno poglavlje odnosi na odredbe u novim državama članicama koje su s plaćanja po proizvodnji, kilogramu proizvoda i po grlu stoke prešle na jedinstveno plaćanje po površini.
Tako je svaka nova država članica mogla uspostaviti "nacionalnu rezervu" kako bi dodijelila prava na plaćanje poljoprivrednicima u određenim sektorima koji su se našli u posebno teškom položaju zbog prijelaza na program jedinstvenih plaćanja.
Na temelju tih odredbi države članice mogu povećati jediničnu vrijednost prava na plaćanje poljoprivrednicima u nepovoljnom položaju zbog prelaska na novi sustav potpora i na više od 5.000 eura ili mogu poljoprivrednicima koji prvi put traže potporu dodijeliti nova prava na plaćanje.
- Tako je omogućeno da se poljoprivredniku koji obavlja svoju djelatnost u sektoru goveđeg i telećeg mesa, sektoru mljekarstva ili sektoru ovčjeg i kozjeg mesa, koji ne posjeduje prihvatljive hektare u prvoj godini primjene programa jedinstvenih plaćanja, dodijele posebna prava čija vrijednost smije prijeći 5.000 eura po pravu. Određen je i uvjet da ti poljoprivrednici u 2012., 2013. i 2014. godini zadrže barem 50% poljoprivredne aktivnosti koju su obavljali prije prijelaza na program jedinstvenih plaćanja, izražene u osnovnom stadu.
Hrvatska je iskoristila tu mogućnost i izdvojila za nacionalnu rezervu najviši dozvoljeni iznos od 20% od ukupne omotnice za izravna plaćanja (koja je iznosila 373 milijuna eura) namijenila za sektore mlijeka, tova goveda, ovaca i koza te duhana na temelju njihove proizvodnje 2011. godine, kao i onima koji su investirali u proizvodnju i u 2012. godini povećali broj grla stoke koju drže - navode iz Ministarstva.
No, od 2015. godine mijenjaju se uvjeti za provedbu izravnih plaćanja u okviru zajedničke poljoprivredne politike. Najvažnija promjena je da potpore više nisu vezane uz proizvodnju. Sva dotadašnja prava su prenesena na broj prijavljenih hektara, a moglo je to biti i minimalno propisani jedan hektar. To je ujedno i razlog zbog kojeg su jedinične vrijednosti prava na plaćanja dodijeljenih u 2015. godini u velikom rasponu od 20,38 do 10.416,91 eura.
Ravnomjerna raspodjela
- Prosječna nacionalna vrijednost prava na plaćanja iznosi 169 eura. Uz to, osim održavanja poljoprivredne površine pogodne za poljoprivrednu proizvodnju, poljoprivrednicima se nije smjelo određivati ništa drugo u vezi s proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. Osnovna potpora dohotku za koju se dodjeljuju prava na plaćanja jesu proizvodno nevezana te stoga nije moguće ostvarenje potpore uvjetovati proizvodnjom. Tako da više nisu bili obvezni ni zadržati stoku koju su morali držati od 2012. do 2014. godine - pojašnjavaju iz ministarstva.
Međutim, od 2015. godine primjenjuje se mehanizam ujednačavanja vrijednosti prava na plaćanja ili tzv. konvergencija, kojom se vrijednosti i utjecaj povijesnih prava u ukupnom pravu na plaćanja postupno smanjuje. Konvergencija je jedan od strateških ciljeva poljoprivredne politike, ona osigurava ravnomjerniju raspodjelu izravne potpore po površini.
- Stoga 2019. godine niti jedno pravo nije imalo vrijednost nižu od 60% nacionalne jedinične vrijednosti u 2019., a Strateškim planom ZPP-a 2023.-2027. je predviđeno da će do 2026. konvergencija biti 85%, odnosno sva prava na plaćanje u 2026. godini trebaju imati vrijednost od najmanje 85% prosječnog jediničnog iznosa za osnovnu potporu dohotku planiranog za 2026. godinu - zaključuju.
