ZAGREB - Predizborna kampanja se zahuktava, a obje strane radikaliziraju svoju retoriku u nadi da će privuči birače. Predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor tako u izbornoj kampanji apokaliptično upozorava na “opasnost od crvene Hrvatske”.
Sintagma J. Kosor
Stoga smo teologa Adalberta Rebića upitali je li Hrvatska u stvarnoj “opasnosti” i je li SDP, ako dođe na vlast, stranka koja neće znati zaštititi nacionalne i državne interese zato jer je lijeva.
- Jadranka Kosor u svom govoru upotrebljava sintagmu ‘opasnost od crvene Hrvatske’ u kontekstu izborne utakmice. Želi pobijediti na izborima. U tu svrhu služi se govornim izričajima kojima bi željela privući dio glasačkog tijela koji je tradicionalno osjetljiv na komunizam i njegovu vladavinu u Hrvatskoj, koji je iza sebe ostavio porazne štete za narod. Drugi sudionici izborne utakmice služe se drugim izričajima kojima žele pogoditi svoj mogući glasalački dio pučanstva da za njih glasa. Radi se o borbi za glasove.
No, SDP nije nipošto manje nacionalna stranka zato što je lijevo usmjeren. Istina je da s lijevo usmjerenim strankama Hrvati, svjesni svoje nacionalnosti, imaju izvjesnih loših iskustava iz prošlosti, iz vremena komunizma i iz vremena prije komunizma. Lijevo usmjerene stranke u bližoj su povijesti dijelom zanemarivale rodoljubni osjećaj građana. I, na manje važno, komunizam se volio hvaliti svojim ‘lijevim’ usmjerenjem.
Međutim, ta su vremena iza nas. Vjerujem da bi danas - nakon svega što se Hrvatskoj dogodilo - i lijeva stranka u Hrvatskoj znala štititi nacionalne i državne interese. Mislim da danas u našoj posebnoj situaciji mnogo veći naglasak treba staviti na gospodarsko i financijsko pitanje. Stranka koja treba imati najbolje izglede na izborima jest ona koja će se znati boriti za učinkovitije, uspješnije gospodarstvo (za zapošljavanje mladih ljudi iznad svega) i za kvalitetniji život građana, i onih koji su zaposleni i onih koji su bez posla, a i onih koji su u mirovini.
Zaoštravanje sa Srbima
Je li SDP ‘crvena krpa’ i za Katoličku crkvu u Hrvastkoj?
- Mislim da bi SDP trebao prema vjernicima, prema Crkvi i crkvama, biti u svojim nastupima pozitivniji. Trebao bi stjecati veći broj katoličkih (i kršćanskih općenito) vjernika u svoju stranku. Onda bi se ta oštrica - odnosno to predbacivanje crvenila SDP-u - otupila. SDP bi u svoj program trebao uzimati pozitivne vrednote katolicizma koje su isticane na Drugom vatikanskom koncilu. Trebao bi imati nekog svog glasnogovornika - ne samo takvog koji javno ide na pričest, što je dobro, nego koji bi dobro poznavao socijalni nauk i politička načela Crkve i njih isticao (kao što je to slučaj u zapadnoeuropskim državama). Onda bi se ideološka oštrica otupila.