Istražna povjerenstva su važna zbog toga što raskrinkavaju prijetvorne politike. Zato i postoje, pokraj cijelog Državnog odvjetništva i sudstva. Ovisno o tome tko su članovi povjerenstava, odgovori do kojih dođu mogu otkriti mnogo o tome kako se varalo državu i društvo. I tko je sve sudjelovao u tome, neovisno o zaključcima.
Oporba u Saboru sada želi formirati povjerenstvo kako bi utvrdilo jesu li curile informacije i je li bilo utjecaja tijekom izvida u slučaju Dragana Kovačevića i Janafa.
To se nikada neće ustanoviti u eventualnom sudskom postupku. Zato ima smisla gledati kako bi članovi istražnog povjerenstva ispitivali sve one za koje pretpostave da su bili dio izvidaili mogli utjecati na njih. Uostalom, nije li to tražio predsjednik prije nego što je napao sve koji su ga uopće spomenuli?
Nije li premijer tvrdio da ne zna ništa, a ipak ne djeluje uvjerljivo? Javnost ne treba nikome vjerovati samo zato što je riječ o ljudima na visokim pozicijama. Funkcija nije moralna kategorija. Istražna povjerenstva u hrvatskoj povijesti nisu služila da saznamo ono što smo znali niti da se zadovoljimo zaključcima koja su donosila. Koristila su nam da se bitni akteri afera suoče s pitanjima koja im nitko ne bi postavio.
Zato su dobra istražna povjerenstva ako su u njima ljudi koji uistinu žele odgovore na prava pitanja. Zbog toga ona ne bi trebala nikome smetati i trebalo bi pomoći u njihovu osnivanju. Jednostavno, kada je netko protiv toga da se postavljaju pitanja, kao sada Hrvatska demokratska zajednica, onda je prvo sljedeće u nizu - zašto vam smeta istražno povjerenstvo?
Što bi ono moglo otkriti a da bi smetalo vodećoj stranci?
Ako povjerenstvo bude bezvezno, neće omesti ništa. Bude li uspješno, možda popravi ovo društvo. Prvo povjerenstvo osnovao je Vladimir Šeks 1996. godine. Pšenica iz robnih zaliha prodana je Ivici Todoriću. Nikome se ništa nije dogodilo.
Šeks je inicirao i povjerenstvo 1998. godine kada je trebalo ustanoviti je li HSLS tijekom 1993. i 1994. godine pokušao srušiti HDZ i destabilizirati državu ili je cijelu priču o planu Lisica izmislio HDZ. Bez zaključaka.
Treće povjerenstvo je donijelo sramni zaključak, optuživši Ivicu Račana da je moralno odgovoran što je oružje Teritorijalne obrane završilo u rukama JNA. Povjerenstvo o Večernjem listu je zaključilo da su novine kupljene za potrebe HDZ-a. Nikom ništa. Peto je zaključilo da je brodogradilšte Viktor Lenac uništeno zbog loših odluka Damira Vrhovnika.
Godinu kasnije povjerenstvo se bavilo pitanjem jesu li Radimir Čačić i Zdravko Tomčić pogodovali svojim tvrtkama dok su bili na pozicijama ministra, odnosno predsjednika Sabora. HDZ je zaključio da je bilo pogodovanja, ali ne i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Povjerenstvo osnovano 2009. godine pokazalo je da Berislav Rončević kao tadašnji ministar obrane nije prekršio zakon pri nabavi kamiona, ali je na suđenju Rončević oslobođen. HDZ je u povjerenstvu o prodaji Ine zaključio da je štetan ugovor za Inu sklopljen u doba Ivice Račana, a oporba u izdvojenom mišljenju upirala prstom u Ivu Sanadera. Povjerenstvo o ubojstvu Stjepana Đurekovića nije nikada radilo zbog toga što je u Njemačkoj vođen sudski postupak. Nakon toga, osnovana su još dva povjerenstva, za Imunološki zavod i Agrokor. Rezultate znamo.