S obzirom da je nakon zadnje sjednice Znanstvenog savjeta Vlade RH izbila javna svađa u trokutu Gordan Lauc - Ivan Đikić - Vili Beroš, koju Vlada nije naročito razbistrila svojim priopćenjem, pokušali smo provjeriti u čemu je suština znanstvenog prijepora, ako je uopće u pitanju sukob znanstvenih (stručnih) stajališta. Uvijek, naime, ostaje mogućnost da se radi o osobnim animozitetima ili interesnom sukobu, ali za tako nešto nema javno dostupnih dokaza.
Povod navodnog prijepora, podsjetimo, bila je izjava Gordana Lauca u kojoj je ustvrdio: “To da su cjepiva loša zaštita od zaraze jučer je bio gotovo pa konsenzus Znanstvenog savjeta. Istina je jedna, samo se ponekad malo sporije probija ako protiv sebe ima pandemijski marketing…”.
Na to je žestoko reagirao Ivan Đikić: “Vili Beroš i Gordan Lauc iznose neistine o sastanku Znanstvenog savjeta Vlade RH. No ni te manipulacije neće dugo trajati. Andrej Plenković je bio prisutan i dobro zna što su mu poručili stručni članovi Znanstvenog savjeta o trenutačnoj situaciji i njegovoj odgovornosti”.
Vlada je potom u svom priopćenju ustvrdila kako cjepivo jako dobro štiti, ali su, čini se namjerno, izbjegli pitanje štiti li dobro od zaraze ili nedovoljno štiti od zaraze. Pri tome nikome očigledno nije sporno kako cjepiva učinkovito štite od teških ishoda i smrti.
S obzirom da je Gordan Lauc i na društvenim mrežama ostao dosljedan oko svoje prvotne izjave, Ivanu Đikiću uputili smo upit u kojemu smo pojasnili kako su reakcije nakon sjednice Znanstvenog savjeta zbunjujuće za javnost. Upozorili smo kako sad nije jasno je li sporno da cjepiva ne štite učinkovito protiv zaraze (ali štite od hospitalizacije i teških ishoda) ili je u pitanju nešto drugo?
Ako Ivan Đikić tvrdi da Gordan Lauc iznosi neistine, a čini se kako je nakon iskustava iz više zemalja nesporno da nakon nekoliko mjeseci cjepiva više ne štite učinkovito od zaraze, nejasno je o čemu se radi. Uz to, poruka kako cjepiva dobro štite od zaraze u svojoj je osnovi opasna, što je Izrael naučio na svojoj koži, a mi ne moramo. Ako je, primjerice, 4 od 10 cijepljenih potencijalno zaraženo, oni će sigurno biti širitelji ako neće poštivati socijalno distanciranje. A zašto bi ga poštivali ako ugledni znanstvenici poručuju da cjepivo dobro štiti od zaraze? Imamo, dakle, one koji se nisu cijepili te one koji su se cijepili i možda misle da ne mogu biti prenositelji. Je li cilj smanjiti broj neodgovornih prenositelja ili ih povećati?
Ivan Đikić nam je poslao odgovor iz kojega proizlazi kako predmet njegove reakcije zapravo nije bila učinkovitost cijepljenja kad je u pitanju zaštita od zaraze:
- Govorio sam jedino o činjenicama koje su diskutirane na sastanku ZS o izjavama ljudi koje su tamo dane. Potpuno je suprotno onome sto su iznijeli Beroš i Lauc u javnosti. Nisam ulazio u djelotvornost cijepljenja jer to nije bila glavna tema sastanka ZS, nego druge važne teme. A glede zaštite cijepljenih, i tu su podaci jasni. Oni koji su cijepljeni imaju oko 5 puta veću zaštitu od zaraze i 11 puta veću zaštitu od hospitalizacije i smrtnosti u usporedbi s necijepljenim osobama - napisao nam je Ivan Đikić u odgovoru te dodao:
- Plus - slažem se da je uz cijepljenje neophodan oprez i za cijepljene osobe uz održavanje distance i nošenje maski kad smo u zatvorenim prostorijama posebno s ljudima koje ne poznamo. Na takav način se najbolje štiti sebe i druge.
Sudeći prema ovom odgovoru Ivana Đikića, čini se da ipak nije ključni prijepor oko toga šire li cijepljeni zarazu ili ne, ali i dalje nije jasno zašto prema njegovim tvrdnjama Beroš i Lauc obmanjuju javnost.
Informacija kako i cijepljeni mogu prenositi zarazu u osnovi je nesporna te je nejasno zašto je postala predmetom javne polemike, pogotovo jer je predmet svađe, izgleda, ipak bilo nešto drugo, a ne zaštita cijepljenih od zaraze.
Ako pogledate podatke o kretanju zaraze u Izraelu, koji je rano cijepio vrlo visoki udio stanovništva, praktično je nemoguće osporiti da zaštita mRNA cjepiva značajno blijedi nakon 6 mjeseci, kao i činjenicu da visoki udio cijepljenih ne može sam po sebi zaustaviti širenje zaraze jer i cijepljeni mogu širiti zarazu.
Ispod je grafikon koji pokazuje kretanje broja slučajeva od kraja ljeta do danas u Izraelu i Europskoj uniji. Iz tih podataka vidljivo je kako je Izrael uspio usporiti zarazu nakon slabljenja djelovanja prve dvije doze tek učinkovitim i brzim cijepljenjem trećom dozom. Izraelska linija slučajeva govori kako nije mudro poručivati da cjepiva štite i od zaraze, jer i cijepljeni mogu prenositi SARS-CoV-2 virus, ali ipak rjeđe nego necijepljeni. EU se cijepila sporije i manje od Izraela, pa je ipak imala mirniju krivulju širenja zaraze.
Iz svađe liječnika i znanstvenika može se iščitati kako dio stručne javnosti smatra kako u komunikaciji treba pojednostaviti narativ. Čini se da ti stručnjaci smatraju kako svaka poruka koja relativizira snagu cjepiva umanjuje motivaciju za cijepljenje kod određenog broja ljudi te ne treba komplicirati, nego sve bazirati na krajnje jednostavnim porukama. Drugi pak smatraju kako cijelo vrijeme treba komunicirati znanstveno dokazane činjenice, bez obzira na to što će dio lošije educirane javnosti ostati zbunjen. Postoji i široka grupa nestručnjaka koji svjesno ili nesvjesno komuniciraju kroz medije i posebice društvene mreže veliku količinu dezinformacija. Kombinacija prvih, drugih i trećih proizvodi informacijski kaos.
Zbog toga je potrebno da Vlada objavljuje audiozapise sa Znanstvenog savjeta. Ne treba niti zaboraviti kako su javno obećali da će objaviti podatke o (potencijalnim) sukobima interesa svih članova Znanstvenog savjeta, ali to nisu učinili. Nejasno je zbog čega nisu. Naime, izjave o sukobu interesa, postaje sve evidentnije, trebali bi dati i svi ljudi koji donose ključne epidemiološke odluke, a ne samo članovi Znanstvenog savjeta, čije preporuke nisu obvezujuće. Ako imamo stručnjake koji donose odluke trenutačno važnije nego odluke nekih ministara, nejasno je zašto nisu reportirali moguće sukobe interesa.