Požeško-slavonski župan Alojz Tomašević bio je gost emisije Pressing na N1 televiziji u kojoj je po prvi put opširno komentirao optužbe za obiteljsko nasilje za koje ga je prijavila supruga Mara.
- Nisam nasilnik. Ovo je moj prvi izlazak u javnost s ovakvim modelom razgovora. Tih 15 mjeseci je bilo vrlo bolno za mene. Proglašen sam optužen i osuđen od javnosti, a ja kažem da nisam nasilan čovjek, rekao je Tomašević, kojemu je prije nešto manje od dva mjeseca počelo suđenje za obiteljsko nasilje nad suprugom.
Poručio je kako namjerava dokazati da nije kriv te odgovorio na pitanje ima li njegova supruga motiva da laže.
- Kad čovjek gleda samo iz jednog kuta može biti po logici stvari da je to baš tako. Proces je u tijeku. Dokazat ću da nisam kriv. Taj događaj od 2. listopada znamo samo ona i ja, nije bilo nikakvog ozljeđivanja. Teško je gledati jer imam osjećaj da se sudi mom životu. Koji je interes javnosti da se prenosila obiteljska svađa? Mi smo 37 godina u braku i svađa se rješava u svojoj kući.
- Ja sam preživio napad medijski, dobio toliko obilježja da sam sebi postavljam pitanje je li se dogodilo nasilje. Da je to zaista tako, ja bih se sam povukao, kaže.
Rekao je kako se on i supruga Mara još uvijek nisu službeno razveli. Naveo je razloge zbog kojih smatra da njegova supruga laže.
- Nastojao sam sačuvati obitelj i nisam govorio. Dokazat ću da nisam kriv, najveća žrtva su moja djeca i obitelj koja to sa mnom trpe. Ljubomora ili dio ljudi koji su je savjetovali i moji politički protivnici koji su osjetili mogućnost da se obračunaju sa mnom i strankom i ponovno dođu u politički prostor. Možda je jedna od osoba koje su joj pomagale i ravnateljica škole, gdje moja supruga radi i čiji suprug je moj protukandidat.
Odgovorio je i na pitanje kako njihova djeca podnose razvod.
- Moja je supruga tri puta podnijela zahtjev za rastavu braka i tri puta ga povlačila. Ne postoji strana. I danas tvrdim da u situaciji u kojoj jesmo postoje dva puta: Ili živimo zajedno ili ne živimo zajedno. Nas vežu djeca i unučad. Nisam tražio od djece, spomenuo sam i da je ona njihova majka, a ja otac. Moja djeca su odrasli ljudi i oni imaju svoje obitelji i zato im je još i teže slušati i analizirati ovo što se događa. Činjenica je da se nije dogodilo ništa.
- Bilo je strašno teško, rekao je govoreći kako je sve utjecalo na njegovu obitelj.
Tvrdi da ga ljudi nisu nazivali nasilnikom.
- Ne. Nijedna osoba mi nije grubu riječ rekla. Oni ljudi koji me poznaju rekli su mi: To je život, izdrži! Važan mi je moj posao, obitelj mi je najvažnija. Bilo je ponekad malo rezerve, ali nikad nisam doživio nikakvu neugodnost. Ja sam običan čovjek koji želi raditi svoj posao i živjeti svoj život.
Na pitanje kako objašnjava da je supruga navela da je imala ozljede te da postoji medicinski zapis, rekao je:
- Postupak je u tijeku i neću komentirati. Postoji medicinski zapisnik, ozljede nisu konstatirane. Ona je poslije toga otišla sa školom u Italiju.
Govorio je i o svom sinu koji je imao nekoliko zanimljivih objava na Facebooku. Na YouTube je postavio video u kojemu kaže da ga je Bog pozvao da se kandidira za funkciju gradonačelnika.
- Moj sin je malo više u vjeri, izvrsno poznaje Bibliju... Njegovi su stavovi da donese odluku o kandidaturi. Nije mi bilo lako prihvatiti da je protukandidat stranci kojoj sam pripadao, vrlo smo korektno surađivali. On nije prošao, korektno i časno se povukao, živi svoj život.
Rekao je da nije doživio neugodnosti od birača.
- Nisam doživio neugodnost. Valjda me ljudi poznaju. Imam i godina, možda bih bio i prije nasilnik. Bilo je pogleda, vidio sam nekad i u nečijim očima... Ali nije bilo ružnih riječi. Meni je nanesena velika šteta, i meni i mojoj obitelji. Dokazat ću da nisam nikakav nasilnik. Uvijek postoji ono čuveno ali... Ja vjerujem da ću izdržati sve to i upravo kroz odnos prema ljudima dokazati da nisam takav kakav sam prikazan. Samo što nisam kamenovan.
Kaže da razumije zašto je izbačen iz HDZ-a.
- Ovdje mogu i razumjeti predsjednika stranke. Kad bi on odgovarao na svaki mail, ne bi mogao raditi svoj posao. On nije socijalna ustanova. Mogu razumjeti i njegovu reakciju. Njegova je odluka takva, meni nije bilo lako.
Tvrdi da je član stranke bio od 1989. te da je očekivao da će biti izbačen.
- Ostao sam član stranke i kad se tražilo da se djelatne vojne osobe povuku.
Odgovorio je i na pitanje kako je doživio činjenicu da je stranka reagirala prije presude.
- Dobio sam 64 posto glasova. Teško je bilo sve to proživjeti. Neprospavanih noći, pritisaka, razgovora u obitelji... Dobio sam izbore, ovo se dogodilo par mjeseci nakon izbora i smatrao sam da imam obvezu prema glasačima da nastavim raditi na projektu koji smo zajednički pokrenuli. Mislim da sam dobro učinio što sam ostao. Nije bilo lako donijeti odluku. Da sam odstupio, možda bi hajka prestala.
Umirovljeni brigadni general istaknuo je da je ponosan što je dobrovoljac Domovinskog rata. Na upit je li sklon agresiji kada ga se isprovocira, odgovorio je:
- Nemam agresije, ja sam čovjek tvrđeg stava. Možda je to i genetski, da ne odstupam od onog za što se zalažem. Nisam agresivac. Smatram da ostajem korektan, dosljedan i komunikativan čak i s političkim protivnicima.