Od početka godine svakodnevno se objavljuju tekstovi o tome je li Hrvatska skupa ili ne. Svoje mišljenje po tom pitanju je napisao i Paul Bradbury za portal Total Croatia News, već svima poznati Britanac koji već duže od desetljeća stanuje na Hvaru, piše Slobodna Dalmacija.
"Prije više od deset godina, baš kad sam počinjao blog Total Hvar, u medijima je objavljen članak o šest Rusa koji su ručali u luksuznom ribljem restoranu Gariful u gradu Hvaru. Račun je iznosio 30.000 eura, a Rusi su otišli vrlo sretni.
Iako je u hrvatskim medijima bilo dosta komentara o previsokom računu, malo tko se udostojio dublje analizirati račun na kojem su bile rijetke boce vintage claretsa, šampanjaca i desertnog vina Sauternes Bordeaux iz 1982. godine. Vina koja bi koštala poprilično u bilo kojem restoranu, a gotovo potpuno nedostupna drugdje na Jadranskoj obali", napisao je Paul Bradbury i nastavio:
"Nekoliko tjedana kasnije ručao sam s vlasnikom Garifula Ivanom Gospodnetićem i rekao mi je da je zadovoljan medijskim izvještavanjem. Oni koji su se žalili nikada neće jesti u njegovom restoranu, ali medijska pompa tako opsežnog asortimana vina dovela je više visoko plaćenih kupaca koji su rado platili inače nedostupnu uslugu.
Pričao mi je o jednoj mušteriji koja je voljela određenu marku ružičastog šampanjca, posluženu u boci od 6 litara. Pobrinuo se da uvijek ima na zalihi boce od 6 litara, a jahta kupca bila je stalni gost svakog ljeta."
Paul Bradbury spominje i drugi događaj na otoku Hvaru od prošloga tjedna: "Obradili smo priču o restoranu Nook u Starom Gradu, koji poslužuje kavu za samo jedan euro. Skup? Uopće ne. Vrijednost? Apsolutno - kao i sjajan marketing.
A negdje između te kave od 1 eura i ručka od 30.000 eura je ostatak hrvatskih cijena, koje su ove godine dospjele na ogromne naslovnice jer su nevjerojatno skupe.
Naravno, očekivale su se više cijene. Inflacija je globalno pitanje, više cijene goriva, dolazak eura legitimni su čimbenici. No, pojavila se i optužba da turističke tvrtke dižu cijene samo zato što mogu, bez dodavanja glavne stvari potrebne za zadovoljstvo kupaca – vrijednosti.
Evo o čemu se pričalo. Oko 40 eura za najam ležaljki u gradu Hvaru (ali ne spominjem onu, primjerice, za 8 eura) koju sam pronašao u idiličnom Jerolimu na Paklenim otocima nasuprot grada Hvara. Vidio sam pizzu za 20 eura u Jelsi, priče o sladoledu za 5 eura po kuglici sladoleda i cijene piva koje su se na nekim mjestima udvostručile u posljednje četiri godine.
Sve su te stvari istinite i prilično dobro dokumentirane, a ne može se poreći da je Hrvatska POSKUPJELA (možete li imenovati zemlju koja nije?). Ne svugdje, a ležaljka od 40 eura je iznimka, a ne pravilo, kao i onaj ručak od 30.000 eura. No, je li sveukupno postalo preskupo i je li to situacija na svim razinama?
Na neki način ovo je prijelomna godina za Hrvatsku i ona se nalazi na raskrižju. Ne samo da nije imala koristi od nesretnih okolnosti drugih destinacija - arapske revolucije, destinacije ovisne o letovima tijekom pandemije - već postoje i novi igrači koji izazivaju hrvatski tradicionalni sunčani i morski turizam", dodaje Paul Bradbury.
Kako se posljednjih tjedana vrlo često spominje Albanija kao konkurencija Hrvatskoj, Paul Bradbury napisao je nešto i o toj državi:
"Ništa me nije nasmijalo više u posljednjih 12 mjeseci od broja ljudi koji su oduševljeni Albanijom, od digitalnih nomada do tragača sunca. Napisao sam članak na LinkedInu prije gotovo godinu dana pod naslovom Vrijeme je za razgovor o Albaniji, zemlji koju dobro poznajem iz svojih čestih posjeta u posljednjih 20 godina.
Hrvatska protiv Albanije kao destinacije za sunce i more? To je isto more, a plaže u Albaniji su u nekim slučajevima nedvojbeno bolje (pogotovo jer mnogi strani turisti preferiraju pješčane plaže). Hrvatska ima puno bolju infrastrukturu i povezanost, ali potonja se mijenja jer niskotarifne zrakoplovne tvrtke sada dodaju Albaniju svojim mrežama. A tu je i opcija Krfa i katamarana preko Sarande.
S obzirom na to da su sunce, more i plaža slični, cijena postaje važna. Albanija je JEFTINA i bilo je bezbroj usporedbi cijena između nekih hrvatskih restorana koji prodaju lignje po puno višim cijenama nego u Albaniji - samo jedan primjer jela koje je identično u obje zemlje. I smještaj je znatno jeftiniji", objasnio je Paul Bradbury.
Paul je pitao prijatelja i dugogodišnjeg stanovnika Hrvatske Buraka Canboya što misli o tome kako se turizam razvija, a on je to prilično lijepo sažeo:
"Hrvatska je uspjela prebroditi globalnu krizu koja je u Hrvatsku dovela veliki broj turista koji bi inače otišli negdje drugdje."
"Sve je započelo s arapskim turističkim lokacijama poput Egipta i Tunisa, koje su postale opasne tijekom ustanaka Arapskog proljeća početkom 2010-ih godina. Osim toga, dodaje, puno sjevernoeuropskih turista počelo je bojkotirati odmor u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj tijekom krize eura koja se odvijala otprilike u isto vrijeme. Hrvatska je bila dobra alternativa.
Kad su unutareuropska putovanja ponovno počela rasti, pokret Fridays for Future 2018. počeo je bacati loše svjetlo na letove pa su ljudi odlučili odabrati bliže lokacije, opet za dobrobit Hrvatske.
Tada je korona postala potpuno nova stvar, a Hrvatska je u osnovi stvorila čitavu agendu s onim što je izgledalo kao lažne brojke koje su objavile vlasti kako bi napravile iskorak oko turizma, što je ponovno omogućilo više turizma u Hrvatskoj nego u drugim mjestima.
Pametan potez da se omogući viza za digitalne nomade zapravo je došao s neočekivanim dodatkom da je puno ljudi odabralo raditi od kuće tijekom pandemije baš u Hrvatskoj. U kombinaciji sa slabim tečajem dolara, sada je velik broj Amerikanaca i neeuropskih turista odlučio isprobati Hrvatsku i čak iskoristio priliku kupiti nekretninu ovdje.
Tijekom ovih 15 godina, međutim, Hrvatska (s izuzetkom Istre i Zagreba) nastavila je svojim opuštenim tempom i nije učinila mnogo da ponudi dodatno jedinstveno iskustvo putovanja", napisao je Paul Bradbury za Total Croatia News.
"Mnogi ljudi koje sam upoznao žalili su se da je obala puno praznija nego prošle godine i da oni turisti koji su došli nisu trošili. Svakako mi se činilo puno praznije, posebno u Jelsi, gdje je promet kafića nalikovao onom u ožujku, a ne ponekad u špici sezone. No, prema tim omiljenim službenim statistikama, turizam u Jelsi u srpnju porastao je za 7% u odnosu na prošlu godinu.
A bilo je i ohrabrujućih vijesti iz grada Hvara, gdje je Sunčani Hvar ne samo ispunio svoj cilj za kompletnu 2023. godinu prije kraja srpnja već je imao i značajan porast na ključnim tržištima s većom potrošnjom. Broj američkih turista porastao je za 47% u odnosu na prošlu godinu u njihovim hotelima, a slijede ih Brazilci i Kanađani. Naime, Amerikanci su prvi put bili prvi gosti u brojnim hvarskim hotelima, a slijede Velika Britanija (iako pada broj) i Hrvatska.
Postoji niz sličnih priča o uspjehu. Mislim da je najveći problem što sada postoji prevelika ponuda smještaja i iznajmljivači samo pretpostavljaju da mogu povećati cijene po volji.", objašnjava Paul Bradbury.
"Nedostatak turističke strategije u Hrvatskoj možda najbolje pokazuje porast broja privatnih kreveta, koji je rastao na sljedeći način između 1990. i 2018. godine, prema službenim statistikama:
1990. Privatni smještajni kreveti – 264.092
2010. Privatni smještajni kreveti – 428.464
2018. Privatni smještajni kreveti – 800.108
I dok su se privatni kreveti utrostručili od 1990. do 2018. (još 300.000 dodano je u zadnjih šest godina), hotelski kreveti zapravo su pali za 9% od 1990. do 2018. godine.
Netko daje dozvole za više privatnih kreveta u turizmu. Uklapa li se to u strategiju održivog turizma o kojoj toliko slušamo?
S više takvih kreveta na obalnim mjestima gdje je glavna ponuda sunce i more, cjenovno osjetljiv segment tržišta, Hrvatska mora razmisliti kada gleda konkurenciju.
A s najviše 20 milijuna turista godišnje i prosječnim boravkom kraćim od tjedan dana po destinaciji, čak i da su hoteli i kampovi prazni, 20 milijuna turista u milijun privatnih kreveta ide prema prekomjernoj ponudi, ako već nije tamo", smatra Bradbury.
"Ovo su zanimljiva vremena za hrvatski turizam – ali i izazovna. Jedna od stvari koje sam primijetio tijekom godina bile su poruke tijekom sezone i izvan sezone. Izvan sezone čujemo fraze poput održivog turizma, produljenja sezone, fokusiranja na elitni turizam.
A tijekom sezone, sve što čujemo su brojevi, brojevi, brojevi. Rekordan broj noćenja, povećanje od 7% u drugoj rekordnoj godini. Bez jasne strategije, čini se da je sve više turista ključni znak uspjeha, dok se uništavanje okoliša i nedovoljna infrastruktura za suočavanje s napadom nikada ne spominju.
Ako zaista prelazimo na održiv i elitniji turizam, zašto svake godine dodamo 60.000 novih turističkih kreveta?
Neki mještani će vam s ponosom reći da bi Hrvatska trebala biti skupa destinacija. I nemam problema s tim ako dolazi s uslugom i vrijednošću, kao što je gore navedeno. Drugi kažu kako je pogrešno što im je cijena odlaska na vlastitu obalu preskupa, a upoznao sam nekoliko njih koji su ove godine otišli u Albaniju na mnogo jeftiniji odmor, uključujući let.
Mislim da će biti malo preispitivanja pri analizi cijena sezone 2023. i mislim da će mnogi pomisliti da se ili cijene moraju sniziti i/ili povećati kvaliteta. Ali ne svi. Očekujem da ću sljedeće ljeto čitati priče o ležaljkama od 50 eura.
Ako je Hrvatska ozbiljna u svom pomaku prema održivom turizmu i kretanju prema elitnijem turizmu, onda neke negativnosti ove sezone nisu loša stvar. Ja mislim da ovo trpanje milijuna na plaže u vrhuncu sezone ni na koji način nije održivo. Hrvatska ima puno više za ponuditi.
Osobno bih želio vidjeti da Hrvatska usvoji pristup i imidž koji odražava vrlo učinkovit slogan Stelle Artois - sasvim sigurno skupo. Kvalitetan turizam s kvalitetnom uslugom za kvalitetne goste. Uz dostupnost tržišta za lokalno stanovništvo. I kraj "brojevima, brojevima, brojevima". Na taj će način rasprava je li Hrvatska skupa ustupiti mjesto Hrvatskoj i njenom rangiranju kao kvalitetne turističke destinacije.
Što, uz pravilno upravljanje i strategiju, sasvim sigurno jest", napisao je Paul Bradbury za portal Total Croatia News, piše Slobodna Dalmacija.