Poznati križevački poduzetnik T.K. izgubio je spor na križevačkom sudu koji je vodio protiv svoje sada bivše supruge, koju je tužio zato što je smatrao da je ovrha koju je podnijela protiv njega neosnovana.
Naime, još 2018. godine, neslužbeno doznajemo, u jeku rastave braka, M.K dobila je izvanredni otkaz ugovora o radu u tvrtki u vlasništvu njezina supruga. Sve je završilo na sudu te je nakon nekoliko sporova M.K pokrenula ovršni postupak zato što je suprug nije vratio na njezino ranije radno mjesto, kako je to prethodno naredio sud. Sudska odluka datira iz veljače prošle godine prema kojoj je naloženo da T.K. svoju suprugu vrati na poslove radnog mjesta čišćenja, dostave i prodaje, koje je obavljala prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu. No tuženoj je bilo ponuđeno isto radno mjesto, samo u drugoj poslovnici, što je ona odbila.
– Tužena je odbila vratiti se na posao u novu poslovnicu koji sam otvorio u Sesvetama zato što više zbog reorganizacije posla nema mjesta u Križevcima – izjavio je na sudu T.
Njegova supruga u odgovoru na tužbu podsjetila je na drugu točku pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru kojom je određeno tužitelju da je mora vratiti na rad i na isto radno mjesto poslova čišćenja, dostave i prodaje koje je obavljala prije donošenja izvanrednog otkaza ugovora o radu.
Naglasila je na sudu da njezin suprug nije u roku ispunio obvezu koja mu je naložena pravomoćnom presudom, pa je imala ne samo pravo, nego i obvezu pokrenuti ovršni postupak. Na odluku o pokretanju ovrhe T. je podnio žalbu tvrdeći kako je nakon primanja rješenja o ovrsi pozvao M. da dođe raditi u njegovu novu poslovnicu u Zagrebu ili u njegove nove poslovnice u Zadru i Splitu, što je ona odbila te je u žalbi tvrdio kako je nije mogao vratiti na radno mjesto u Križevcima zbog reorganizacije posla zbog koje nije bilo potrebe za djelatnicom na tom mjestu.
Ipak, njegova je žalba odbijena te mora nadoknaditi troškove parnice od 6.250,00 kuna jer sud smatra da u ovom postupku nije dokazano postojanje razloga zbog kojih se M. nije moglo vratiti na rad na njeno radno mjesto. Iz dokaza se nije moglo zaključiti da bi došlo do bilo kakve reorganizacije ili da je iz nekih drugih razloga ukinuto radno mjesto na kojem je tužena radila, naprotiv, u procesu je dokazano da je na radnom mjestu prodaje, čišćenja i pisanja računa u Križevcima zaposlena druga osoba, a uz to, u Ugovoru o radu kao mjesto rada navedeni su isključivo Križevci.
Sud je donio odluku i kako je M.K ovrhu opravdano pokrenula, a kako T. nije dobrovoljno svoju suprugu vratio na njeno radno mjesto te time nije postupio po ovršnoj ispravi. Tijekom postupka nije dokazao da postoje razlozi zbog kojih je nije bio u mogućnosti vratiti na njeno radno mjesto u Križevcima. Žalba poduzetnika je proglašena neosnovanom te je ova presuda na snagu stupila u prosincu prošle godine. Presuda je nepravomoćna i na nju se nezadovoljne strane mogu žaliti Županijskom sudu.