Kad su mu za uši zapeli Jay Z-jevi stihovi "što je to 50 somova za j...ča poput mene", autor i bloger Nick Maggiulli brzo je stvari stavio u perspektivu.
Doista, zapitao se, što je to 50 tisuća dolara u odnosu na ukupno bogatstvo ovog američkog glazbenog mogula, i brzo došao do računice da je to ekvivalent 0,01 posto Jay Z-jeve imovine.
Nije dugo trebalo da se ova brojka transformira u novo brojčano pravilo prema kojemu je, savjetuje Maggiulli, moguće razriješiti nedoumice u svim onim trenucima u kojima se dvoumimo trebamo li se upustiti u novi izdatak ili ne.
Držimo li se Jay Z-jevih stihova, piše Wall Street Journal, odgovor na to pitanje moguće je vrlo brzo izračunati - sve ono što predstavlja ekvivalent ili manje od 0,01 posto vrijednosti naše ukupne imovine, trošak je koji nas neće unazaditi i na koji se bez puno premišljanja slobodno možemo odlučiti - pod uvjetom, naravno, da takav impulzivan trošak ne dolazi više od nekoliko puta tjedno.
Pomoć kod svakodnevnog trošenja
Kod osoba koje imaju vrijednost imovine oko pola milijuna eura to, dakle, predstavlja trošak do 50 eura, dok će oni koji posjeduju imovinu vrijednu oko 250 tisuća eura bez razmišljanja moći trošiti iznose do 25 eura, ispada prema Maggiullijevoj računici.
On je ovaj koncept opisao u svojoj knjizi "Ljestvica bogatstva", i to ne kao pravilo za dugoročnu štednju, već kao pomoć za donošenje odluka prilikom svakodnevnog trošenja - nešto poput "reality checka" prilikom impulzivnih kupovina.
Računica dolazi od pretpostavke, pojasnio je Maggiulli, da prosječna imovina nosi povrat negdje do četiri posto vrijednosti godišnje, odnosno 0,01 posto dnevno, što bi automatski značilo da povremeni trošak do razine ovog iznosa ne bi prerastao prosječnu zaradu potrošača te bi uglavnom predstavljao siguran izbor.
Naravno, pretjerivanje s ovakvom vrstom troškova u konačnici bi moglo dovesti i do topljenja kapitala.
Do nekoliko puta tjedno
"Do nekoliko puta tjedno bi bio neki realni okvir", kazao je ovaj autor i bloger te dodao kako ovo financijsko pravilo potrošaču dozvoljava odgovornu dozu "luksuza", iako mnogi financijski stručnjaci upozoravaju kako je ipak primjerenije bolje stojećim nego prosječnim potrošačima.
Tako barem smatra Neela Hummel, izvršna šefica Abacus Wealth Partnersa, koja kaže da je pravilo primjenjivije što je veće bogatstvo u pitanju.
"Oni koji ne posjeduju veliku imovinu dosta dobro znaju koliko smiju trošiti, no podsjetnik bi dobro došao onima dobrostojećima. Osobno, susrela sam se s klijentima koji zarađuju osmeroznamenkaste cifre, a onda provedu šest sati u pokušaju da dobiju natrag 200 dolara povrata", kazala je Hummel.
Pravilo 0,01 posto vrijednosti imovine zapravo može poslužiti kao "novac za zabavu", dio mjesečnog budžeta koji bez previše opterećenja možemo potrošiti za stvari koje želimo, a nisu nužda, no profesor marketinga sa Sveučilišta u Michiganu Scott Rick upozorava da to lako može dovesti do zloupotrebe.
Manje trošenja mentalne energije
"Možemo zamisliti situaciju u kojoj netko napuhava iznos od 0,01 posto prenaprežući vrijednost svoje imovine. Ili situaciju u kojoj rasteže taj iznos kako bi on obuhvatio i neke skuplje stvari. Cilj ovog pravila treba biti smanjivanje količine mentalne energije koju trošimo prilikom donošenja financijskih odluka manje vrijednosti.
"Učestalost svakodnevnih transakcija čini ih važnim za ljude, iako bi možda bilo bolje da obrate više pažnje na to koliko, recimo, uplaćuju na djetetov štedni račun za fakultet", savjetuje Rick.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....