Pred vratima općine ostavljaju lešine životinja, lome mlada stabla, dižu nadgrobne spomenike...

Ajme kući koja miša nema - riječi su kojima smo ispraćeni iz Primorskog Doca.

A dočekao nas je Franjo Tuđman. Mrk kao da je jučer bilo.

- Vi pitate zašto ga nismo skinili, a ja van kažen da se on ne skida! I da bi ga mi sami stavili da ga slučajno nismo našli - govori Josip Penić i nudi nas rakijom.

- Nećemo, hvala.

- Ionako nema rakije, odakle nam ovde rakija?! - smije se.

Veseljak je Josip Penić, šaljivdžija, a mi smo u njegov kraj radi ozbiljnih stvari došli. Jer, izbori će. Lokalni. Ćute se kao kad se pljusak sprema. Teški oblaci nadvijaju se nad cijelom zemljom, od Drave do Jadrana grmjet će i sijevati sve dok sredinom svibnja nad plodnim njivama mita i korupcije ne svane zora novoga dana.

Tako nekako su i stanovnici Primorskoga Doca, pitome općine ukotvljene u divlj...