Uoči proslave Dana pobjede i Domovinske zahvalonosti i Dana hrvatskih branitelja razgovarali smo s ministrom branitelja Predragom Fredom Matićem koji govori o podjelama koje je izazvala 20. obljetnica Oluje, zašto će poput premijera Zorana Milanovića u Kninu biti samo na podizanju zastave, koliko je Ministarstvo novca dalo udrugama za obje proslave...
U srijedu 5. kolovoza je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja. Što za vas kao ministra branitelja i čovjeka koji je aktivni sudionik Domovinskog rata znači taj dan pogotovo kad je riječ o operaciji Oluja čiju 20. obljetnicu slavimo ove godine?
- Oluja je za mene istovremeno moja intimna memorija jer sam u to vrijeme radio kao časnik u Kabinetu načelnika Glavnog stožera HV-a i neposredno pratio donošenje odluka, ali je i briljantna vojna operacija kojom su oslobođena okupirana područja naše zemlje, uspostavljena legalna i demokratska vlast te napokon kraju priveden mučni i krvavi rat. Oluja je, dakle, moje neposredno ljudsko sjećanje s posebnom težinom i prijelomni događaj u povijesti suvremene Republike Hrvatske kojemu su najveći doprinos dali hrvatski branitelji.
Kako komentirate podjele koje su se stvorile oko proslave 20. godina Oluje?
- Drugačija mišljenja, kritike, osporavanja, pa i podjele su normalna i poželjna stvar u svakom istinski slobodnom i demokratskom društvu. Međutim, neki datumi, poput Dana državnosti, Dana neovisnosti ili Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, traže i zaslužuju konsenzus i na to ću uvijek snažno apelirati jer je to ono što naciju čini nacijom. U detaljnije analiziranje podjela o kojima govorite ne želim ulaziti jer, kako sam i istaknuo u svom nedavnom priopćenju, i mimohod u Zagrebu i proslava u Kninu se organiziraju s velikim ponosom i zahvalnošću svim hrvatskim braniteljima i na njih su pozvani i dobrodošli svi građani Hrvatske.
Što kažete na kritike da je proslava trebala ostati samo u Kninu jer nije vrijeme za trošenje novca za mimohod?
- Mislim da je prirodno da se vojna pobjeda, a pogotovo ona kojom je izborena sloboda i završen rat, i to na njezinu 20. obljetnicu, proslavi vojnim mimohodom. Cilj mimohoda nije "pokazati zube" nekome ili militarizirati građanstvo, kako to neki kritičari tvrde, nego mimohodom želimo pokazati da su Hrvatsku oslobodili vojnici, hrvatski branitelji, da je za to bilo potrebno vojno znanje i tehnika, kao i to da ta pobjeda ne bi bila moguća bez policije i ostalih javnih službi, koje su također zastupljene u mimohodu. Smatram, dakle, da je moralno i pošteno pokazati tko su ljudi i službe kojima dugujemo slobodu u kojoj živimo.
Imate li podatke koliko hrvatskih branitelja dolazi na mimihod u Zagreb s obzirom da neke braniteljske udruge, prvenstveno one koje podržavaju šator u Savskoj, tvrde kako će većina branitelja biti u Kninu?
- Prema posljednjim podacima koje imam, dolazi oko 450 branitelja, što je puno više od 90 mjesta koliko ih je predviđeno u veteranskom ešalonu unutar mimohoda, pa smo, nažalost, mnoge morali i odbiti.
Koliko autobusa Ministarstvo sufinancira braniteljskim udrugama - koliko za dolazak u Zagreb, a koliko za dolazak u Knin? Koliko će ukupno novca biti izdvojeno za tu svrhu?
- Na javni poziv udrugama za financiranje troškova puta na proslavu Oluje javilo se ukupno 67 udruga iz cijele Hrvatske s 88 autobusa i u tu je svrhu odobreno skoro 700 tisuća kuna. Osim autobusa, Ministarstvo je financiralo i videozid, majice za branitelje, postavljanje štandova braniteljskih zadruga i još neke druge operativno-logističke stvari.
Hoćete li i vi, poput premijera, biti u Kninu samo na polaganju vijenaca ili će ostati i na misi i kasnije na Thompsonovom koncertu?
- Ja sam član Vlade i sudjelovat ću u dijelu protokola u kojemu sudjeluje i ostatak Vlade Republike Hrvatske. Protokol je takav kakav jest i svatko ima svoj predviđeni dio programa koji mora poštovati.
Kritičari Vlade kažu da je premijer ove godine odlučio neodržati govor u Kninu zato što su mu lani zviždali pa si to ne želi priuštiti i u izbornoj godini. Bojite li se vi zvižduka onih koji vas ne podržavaju?
- Zvižduke, vrlo vulgarne provokacije, pa i otvorene prijetnje, sam već doživio i u tom smislu nemam nikakvog straha. Smatram da su i kritike i zvižduci i provokacije realnost javnog posla i s tim se treba pomiriti. Uostalom, to puno više govori o zviždaču i provokatoru, nego o onome kome se zviždi i koga se provocira. Volio bih samo malo više poznavanja problematike i praćenja onoga što Vlada ili Ministarstvo rade prije nego se netko odluči zviždati.
Kao ministar branitelja kojem uskoro istječe mandat na što ste najponosniji u svom mandatu, od svega što ste učinili?
- Nekoliko je stvari na koje sam iznimno ponosan i koje će govoriti za mene i kad ne budem obavljao funkciju ministra branitelja. Prije svega, ponosan sam na objavu Registra branitelja kao vječnog spomenika svakom hrvatskom branitelju ponaosob. Tu je zatim i Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru kao javna ustanova kroz koju će u potpunosti na trošak Državnog proračuna godišnje prolaziti oko 50 tisuća osmaša koji će učiti o povijesti Domovinskog rata, ali i vrijednostima i važnosti čuvanja mira. Do kraja mandata bit će otvoren i Dom hrvatskih veterana u Lipiku te stvoreni preduvjeti za otvaranje sličnih centara u još nekoliko hrvatskih gradova. Ponosan sam i na postavljene spomenike žrtvama totalitarnih režima, a posebno ističem Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja kao povijesni iskorak u zaštiti te dosad slabo ili nikako priznate skupine žrtava, zatim u potpunosti promijenjeni Zakon o Fondu hrvatskih branitelja te Zakon o pravima civilnih žrtava rata čije nas usvajanje očekuje do kraja mandata.
Uskoro će biti 300 dana otkada je šator u Savskoj. Pomaka između dviju strana i dalje nema, dijalog je nakon dva sastanka između Vlade i prosvjednika - prekinut. Mislite li nakon svega da je ikakav dogovor moguć ili procjenjute da će šator ostati do izbora?
- Uopće ne želim ulaziti u spekulacije na temu "šator u Savskoj". Nakon ovih devet mjeseci istina polako, ali sigurno izlazi na vidjelo i uopće se time više ne želim zamarati, pogotovo što su pred Ministarstvom i preda mnom osobno još mnogi ozbiljni zadaci koje treba dovršiti do kraja mandata. Trenutno sam fokusiran na proslavu Oluje, a već nakon toga na dnevni red dolazi Zakon o pravima civilnih žrtava rata, veliki zadatak koji traži maksimalnu koncentraciju, političku mudrost i komunikacijsku umješnost.