Jan Hamáček, predsjednik parlamenta Češke Republike, posjetio je Hrvatsku i susreo se s političarima, ali i pripadnicima češke manjine.
Gospodine Hamáček, kako ocjenjujete hrvatsko-češke odnose sada, godinu i pol nakon što je Zagreb ušao u EU?
- Posebno je zanimljivo gledati naše odnose koji su se sada bitno izmijenili u odnosu na ranije razdoblje. Tada smo bili u poziciji da smo mi članica EU, a Hrvatska ne, dok su sada obje naše zemlje članice i stoga su naši odnosi usmjereni prije svega na zajedničke, europske teme, a ne samo na bilateralne. Tu je svakako pitanje stabilnosti Zapadnog Balkana, što Češka, a i Hrvatska drže prioritetima na razini EU, a to je i prioritet češke vanjske politike.
Stabilizacija BiH
Kako ocjenjujete inicijativu ministara vanjskih poslova Njemačke i Velike Britanije za približavanje BiH članstvu u Uniji?
- U potpunosti. Češka smatra da je svaki korak za stabilizaciju Zapadnog Balkana, a posebno BiH, pozitivan. Želim naglasiti nužnost daljnjeg proširenja EU jer je to kvalitetni alat koji EU ima za stabilizaciju cijelog prostora Europe, cijelog kontinenta.
Koja je tema dominirala razgovorima s hrvatskim sugovornicima?
- Treba stalno razmjenjivati iskustva i za to smo i jedni i drugi zainteresirani. No, za Češku je posebno važno pitanje fiskalizacije. Riječ je o projektu koji je Hrvatska osmislila, provela i pokazao se uspješnim.
Mislim da je bolje da ga mi preuzmemo i prilagodimo češkim uvjetima, nego da sami izmišljamo. A oko toga postoji gotovo potpuni konsenzus. Eto, u češkom je parlamentu sedam stranaka, a u izaslanstvu u Hrvatskoj se nalaze predstavnici njih šest. Svi su listom izrazili punu podršku preuzimanju fiskalizacije. Za to će trebati još kontakata, razgovora, a mi smo posebno zamolili hrvatske dužnosnike da nam pomognu kada dođe do otvaranja javne debate u Češkoj o tom pitanju, da nam kažu kakvi su bili argumenti protivnika i slično. Planiramo iduće godine otvoriti raspravu o fiskalizaciji, a uveli bismo je vjerojatno 2016. godine.
Ćirilične ploče
Kako ocjenjujete položaj češke manjine u Hrvatskoj?
- S nama je cijelo vrijeme na sastancima Vladimir Bilek, predstavnik češke i slovačke nacionalne manjine u Saboru. To je jako dobro i sve što sam čuo i od njega i od hrvatskih kolega, navodi me na zaključak da je riječ o knjiškom primjeru dobro uređenih odnosa ne samo kad je riječ o češkoj manjini, nego o svima.
U Hrvatskoj je zbog protivljenja pločama s ćiriličnim pismom u Vukovaru bilo i zahtjeva da se promijeni Ustavni zakon o pravima manjina. Kada bi do toga došlo, kako bi reagirao Prag?
- Želim naglasiti da je ovo hipotetsko pitanje pa će takav biti i odgovor.
Pomno smo pratili te događaje, može se reći i da smo bili zabrinuti, no tijekom cijelog tog procesa imali smo puno povjerenje u hrvatsko zakonodavstvo i pravosudni sustav da će na kraju biti pronađeno prihvatljivo rješenje i na korist svim zainteresiranim stranama. I to se dogodilo.
Ruski špijuni
Jedna od glavnih europskih tema je stanje u Ukrajini i prijeteća ruska politika. Nedavno je objavljeno da je u Pragu izuzetno mnogo ruskih špijuna. Kakav je češki pogled na to?
- Češka je pozdravila izbore u Ukrajini, predsjedničke i parlamentarne, i vjerujemo da oni predstavljaju pozitivan korak u rješavanju krize u toj zemlji. Jednako smo tako osudili izbore u samoprozvanim republikama. Češka ne osjeća izravnu prijetnju ruske politike, ali spremni smo prihvatiti sve obveze koje nam pripadaju kao članici EU i NATO-a. EU i SAD su postavili dobar paket mjera za odnose prema Rusiji - pritom mislim i na sankcije - ali moramo biti svjesni da su pred nama dva važna pitanja.
Jedno je pitanje sigurnosti od Rusije, što sam pojasnio, ali i pitanje sigurnosti s Rusijom. Naime, sasvim je jasno da na brojnim pitanjima ozbiljnih svjetskih prijetnji moramo surađivati s Moskvom. To su, primjerice, opasnost od Islamske države te ukupno stanje na Bliskom istoku, u Siriji i Iraku. Dakle, loptica je na strani Rusije i ona mora odlučiti u kojoj će mjeri, kad je riječ o tim pitanjima, s nama surađivati.
Kad je, pak, riječ o izvješću naše službe, to je onaj javni dio, postoji i tajni, ali kako mi se čini, nije to neka novina, to traje već najmanje pet godina.