Željko Rogić, 44-godišnji sudac i predsjednik Općinskog suda u Zadru, u javnosti je postao poznat nakon što je stilom vođenja petog po veličini suda u Hrvatskoj uspio ono što je mnogima prije njega bilo nemoguće.
Od suda koji se nije mogao pohvaliti radnom disciplinom stvorio je pravosudnu instituciju koja je postala najažurnija u zemlji. To mu je uspjelo tako što je svoje zaposlenike počeo strogo kontrolirati, ali i motivirati da rade brže i bolje. Međutim, u jednome ipak nije uspio. Praksa kolektivnih godišnjih odmora, koja je prisutna na sudovima, ostala je i dalje, a zbog gotovo tri ljetna mjeseca nerada predmeti se ponovno gomilaju.
Nedavno ste upozorili na problem godišnjih odmora sudaca jer u tri ljetna mjeseca vaš sud gotovo da je prazan. Koje su posljedice kolektivnih godišnjih odmora i kako to utječe na rad suda?
- Posljedice su za nas loše. Osobito na području radnog rezultata. Dok su suci i sudski službenici na godišnjim odmorima, predmeti se gomilaju. Lipanj nam je bio posebno kritičan zbog tri državna praznika. Suci i službenici čuvaju stare godišnje, pospajaju te dane s praznicima i događa se vrlo često da je lipanj poput kolovoza, pa u sudnicama gotovo da nema nikoga. Onda dođe srpanj. U prvoj polovici još se nekoga i može naći, ali od 15. srpnja nema žive duše. Možemo slobodno zaključati sud. Više ne može tako. Ako imamo dvije obiteljske sutkinje, ne mogu obje na godišnji. Ako imamo tri suca, ne mogu dva biti na godišnjem, a jedan raditi. Nakrcava se broj predmeta pa ćemo biti u zaostatku do Božića. A onda idu odlasci na skijanja....
Priznali ste da ste vi najodgovorniji. Kako mislite riješiti problem?
- Trebamo se reorganizirati i izmijeniti propise. Kolektivne godišnje odmore treba ukinuti i sukladno priljevu predmeta odrediti točno koliko na kojem odjelu treba ostati ljudi. Osnovno je pitanje mijenjanje navika ljudi. Dnevni rad, koji bi trebao trajati osam sati, svodi se na tri do četiri sata posla. Oni vam samo gledaju kako će na pauzu, pa kako će pauzu produljiti na sat vremena. Riječ je o lošim navikama iz nekih prošlih vremena. Sve je podređeno neradu. No kada im ja kažem da ne možemo svi u isto vrijeme biti na godišnjem, odmah pobuna.
Kakva je praksa na drugim sudovima u Europi?
- Naravno da i oni idu na godišnje odmore. Ja nisam za ukidanje godišnjih odmora, jasno. Ali u Njemačkoj, primjerice, postoji pravilo da ne smiješ riješiti manje predmeta nego što si ih primio. Ne propisuju broj, ali jednostavno moraju biti ažurni. Kada bi ja to rekao svojima, da ne mogu otići na godišnji dok ne ispoštuju takvo pravilo, proglasili bi me diktatorom, tiraninom, luđakom...