INTERVJU

Predsjednik Uprave TDR-a: Umjesto hrvatskoga, šverceri cigaretama pune tuđe proračune

Normalno je da se Hrvatska prilagođava Uniji, ali problem su nagli potezi, poput povećanja poreza, zbog kojih smo svi na gubitku, zaključio je Davor Tomašković
 Ranko Šuvar / CROPIX

Da bismo razumjeli naš biznis u Hrvatskoj, moramo biti svjesni globalne ravnoteže u industriji, kaže Davor Tomašković, predsjednik Uprave TDR-a . Duhanska industrija danas je toliko koncentrirana da prevlast imaju četiri igrača u čijim je rukama 85 posto svjetske potrošnje. Male i neovisne kompanije, poput TDR-a, imaju ozbiljan izazov u borbi s konkurencijom.

Antiduhanski propisi

TDR je za hrvatske prilike izuzetno snažna i velika kompanija. Među deset smo najvećih u državi i u tom društvu smo jedina proizvodna kompanija, jedina koja je u potpunom hrvatskom vlasništvu i jedina koja izvozi čak 58 posto proizvodnje. Ali, globalno gledano, mi smo izuzetno mali igrač. Svaka od četiri velike korporacije gotovo stoput je veća od TDR-a.

Duhan je globalno ugrožena industrija. Kako to osjeća TDR?

- Pritisci na industriju uglavnom su regulatorne prirode. Prije svega, to su zakoni o ograničenju promocije i uporabe duhanskih proizvoda, posebno zakoni o porezima na takvu vrstu proizvoda. U cijeni cigareta porezi čine više od 70 posto. Povećanje poreza dovodi nužno do povećanja maloprodajne cijene.

Vuku se nagli potezi

U kojoj je mjeri kriza zahvatila duhansko tržište?

- Ukupno tržište se smanjilo, porezi su narasli, a konkurencija danas nema ograničenja za ulazak u Hrvatsku. Smanjila se potrošnja u cijeloj regiji, a time i proizvodnja. Istodobno, mnogi se potrošači okreću jeftinijim proizvodima ili crnom tržištu.

Ne pogađa li crno tržište ponajprije državu?

- Država gubi svoj dio poreza, trgovina također, ali naravno da smo pogođeni i mi, proizvođači. Nema dvojbe da šverc nanosi golemu štetu svima. On nije ništa drugo nego prelijevanje s jeftinijih na skuplja tržišta. Što je još apsurdnije, šverc cigaretama izravno puni proračun one države u kojoj se jeftine cigarete kupuju kako bi se krijumčarile u Hrvatsku. Mi smo na to upozoravali državu kad je zbog pregovora s EU morala prilagođavati visinu poreza. Normalno je da se Hrvatska prilagođava, no upitno je vremensko razdoblje u kojemu se prilagodba odvija. Kod nas se to radi naglo. Jednim udarcem gube svi.

Rabati ovise o nizu stvari

Veliki proizvođači već su počeli seliti pogone prema istoku. Vi gradite u Iranu...

- Ne bih rekao da je riječ o selidbi. Sve multinacionalne kompanije brinu se za osvajanje tržišta. Svi prolaze kroz proces restrukturiranja, a selidbe su više povezane s carinskim uvjetima u pojedinim zemljama. Hrvatska je članica Cefte i naša tržišta se primarno nalaze u tom području. Zasad imamo tvornicu samo u Hrvatskoj, Iran nam je u planu i željeli bismo tamo pokrenuti proizvodnju do kraja ove godine.

Neki od malih trgovaca bune se da ih TDR ne stavlja u ravnopravan položaj s velikima?

- Žao nam je gubitka svakog partnera i razumijemo njihove teškoće, no mi se moramo ponašati tržišno i zakonito. Stalo nam je da naši proizvodi budu dostupni na svakom prodajnom mjestu. No, kada je riječ o rabatima zbog kojih se neki trgovci bune, oni se ne mogu linearno uspoređivati, pogotovo ako govorimo o tržištu koje se prostire u nekoliko zemalja. U Hrvatskoj su cijene cigareta dvaput više nego u BiH ili u Srbiji, logično je da su rabati različiti. Unatoč izvjesnom nezadovoljstvu, 95 posto trgovaca prihvatilo je naše uvjete.

Vaša konkurencija može o tome pregovarati sa svakim trgovcem zasebno?

- Da. Trgovinama koje su im zanimljivije, oni mogu davati veće rabate. Mi to ne možemo.

Rade li to?

- Da, iako drugačije, manje izravno. Zakupljuju prodajna mjesta na određenim atraktivnim lokacijama i za to daju mnogo novca. Nas to tjera da također povećavamo troškove zakupa, ali u tome moramo svugdje biti jednaki kako se ne bi reklo da zloupotrebljavamo svoj vladajući položaj na tržištu.

‘Nismo razmišljali o odlasku’

Kakve će biti subvencije za duhan nakon ulaska u EU?

- Kao i za ostale poljoprivredne proizvode. Subvencije u EU nisu više vezane uz proizvodnju po kilogramu, nego uz obrađenu površinu po hektaru. Bez obzira na to koju kulturu sade, seljacima se omogućava da mogu ostvariti subvencije, no one se smanjuju.

Imate golemi tržišni udjel. Što na to kaže AZTN?

- Imamo korektne odnose. No, moram reći da se mi moramo prilagoditi nekim pravilima koja na vrijede za naše konkurente. Sve trgovce moramo tretirati jednako i ne možemo individualno davati različite rabate.

Jeste li razmišljali o iseljenju proizvodnje?

- Nismo. Mi smo hrvatska kompanija i to želimo i ostati. Svoju zaradu želimo investirati u Hrvatskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. prosinac 2022 17:29