Kakve probleme imaju Hrvati u Vojvodini i Srbiji, zašto ih nema u tijelima političke vlasti te kako surađuju sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, neka su od pitanja na koja je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u dva odgovarao gost Aleksandra Stankovića, predstavnik vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
- Iz medija smo saznali da je osoba koja je prijetila predsjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća - otkrivena i privedena. Ne znamo ishod postupka. Osoba koja je uputila poruku našem Savezu da će "doći s automatskom puškom i pobiti nas kao stoku" - o tom postupku, njegovom razrješenju nemamo nikakvu informaciju. Ne samo da nemamo adekvatno djelovanje pravosudnih tijela nego cijeli taj proces, mučan za nas, nije imao nikakvu aktivnost predstavnika vlasti u smislu zaštite, niti osudu. To su strukturalni deficiti kad je u pitanju etnički motivirano nasilje ili govor mržnje u Republici Srbiji. S time se ne mirimo, ukazujemo i želimo da se s takvim praksama prekine i ono što je ključno da ni gestama, ni riječima ni djelovanjem ne dajemo nikakav povod za tu vrstu odmazde, izjavio je Žigmanov.
- Nisu prijetnje bile samo na društvenim mrežama, rekao je.
- Voljeli bismo da možemo djelovati unutar institucija sistema, da smo dionici procesa gdje se odlučuje, da smo dio rješenja problema, a ne da smo izvan struktura, izvan bilo kakvih sudjelovanja u procesima, da budemo uvijek na nekoj ledini, gdje smo uvijek u riziku da djelujemo s ulice, gdje uvijek moramo ukazivati da imamo problema umjesto da smo u prilici unutar institucija djelovati s osnaženih pozicija moći i s druge strane da možemo onda posredno, lobistički, sudjelovati da netko unutar sustava reagira. Ovako kao da se čeka da mi nešto učinimo, što je legitimno, legalno, demokratski - da bi napravio neku vrstu incidenta. Ne da bi se mi uplašili, nego da bi se stavilo u funkciju osnaživanja negativnog raspoloženja unutar Srbije spram hrvatskoga naroda, što pridonosi mobiliziranju u političkom polju i s druge strane da bi se hrvatsko-srpski odnosi, područje uvijek trusno, na neki način doveli u pitanje, istaknuo je.
- Ja sam Bunjevac, A.G.Matoš je Bunjevac, Ivan Antunović je Bunjevac... Tri četvrtine Bunjavaca se osjećaju Hrvatima. Bunjevci su priznati kao Hrvati svugdje osim u Srbiji. To je nasljedstvo Miloševićevog režima koji je htio umjetnim uplivom u identitetski prostor hrvatske zajednice intervencijom države razbiti naše sinergijske i simboličke potencijale. Ono je u posljednjih 30 godina imalo vrhunce i padove. Sada je vrhunac pokušajem uvođenja tzv. bunjevačkog jezika - koji je dijalekt, koji nema potencijal da bude službeni jezik, koji se ne smije nazvati jezikom u stručnom smislu, da se uvede. Pa naravno da je bilo za očekivati da se mi tome usprotivimo, rekao je.