Prof. dr. sc. Slavko Orešković, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb u Petrovoj i dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta, govori da je slučaj Mirele Čavajde ozbiljan etički problem. U praksi bi odobrenje za prekid trudnoće u 26. tjednu bilo presedan, tvrdi, jer se kod nas u praksi ne radi zaustavljanje rada srca fetusa (feticid) unutar maternice, iako postojeći zakon to ne brani.
Tko i na temelju čega donosi odluku o odobrenju prekida trudnoće nakon 10. tjedna?
- Takvu odluku donosi prvostupanjska komisija zdravstvene ustanove, a nakon toga, ako trudnica nije zadovoljna, konačnu odluku donosi drugostupanjska komisija. Članovi prvostupanjske komisije moraju biti dva liječnika i medicinska sestra konkretne ustanove, a u drugostupanjskoj sjedi i sudac.
U kojem se roku od podnošenja zahtjeva komisija treba sastati?
- Sastaje se odmah, a drugi stupanj mora odlučiti u roku od tri dana.
Jesu li česti takvi zahtjevi, sastaje li se često komisija?
- Sastaju se povremeno. Naime, iznimno je rijetko da se u odmakloj trudnoći dogode ovakvi zahtjevi.
Koji su najčešći razlozi prekida trudnoće nakon 10 tjedna?
- To su uglavnom teške malformacije ploda iz kojih je potpuno jasno da dijete ne može preživjeti ili da će ugroziti majku. U slučaju ugroze majke dileme nema, neovisno o stupnju, trudnoća se prekida.
Zašto napominjete da je riječ o moralnoj dilemi?
- Zato što prema svim dosadašnjim saznanjima o konkretnom slučaju, dijete će se roditi živo i onda se postavlja pitanje što s njim. Ne poznajem niti jednog liječnika koji bi pustio dijete da umre bez da mu se pomogne, uostalom nismo takvu zakletvu položili. Osim toga, ako se dijete rodi živo i mi mu ne pomognemo, možemo kazneno odgovarati.
Jeste li upoznati je li bilo sličnih slučajeva ranije u Hrvatskoj?
- Ne. Prema mojim saznanjima nikad nije napravljen prekid trudnoće, odnosno porođaj na ovakav način u ovom stupnju trudnoće.
Što bi se dogodilo da se sada krene u inducirani porod?
- Dogodilo bi se to da bi se umanjile djetetove šanse za preživljavanje, jer bi bila riječ o prijevremenom porodu.
Činjenica je da nitko sa sigurnošću ne može reći da je stanje ovog djeteta nespojivo sa životom i nitko ne može garantirati je li tumor maligan te, u konačnici, koliko će dijete živjeti. No, u ovom trenu je sigurno da bi se rodilo živo.
Neke zemlje, među kojima je i Slovenija, u ovakvim slučajevima zaustave rad srca djeteta prije prekida trudnoće.
- To se kod nas ne radi, pogotovo ne u situaciji u kojoj majka nije životno ugrožena.
Činjenica je da zakon nigdje ne spominje da se trudnoća ne prekida nakon 22. tjedna.
- Da, zakon ne spominje tu granicu, ali je činjenica da nakon 22. tjedna imamo porod, a ne abortus, i da od tog stupnja trudnoće dijete može preživjeti. Stoga opet postavljam pitanje, što s djetetom kada se rodi živo? Tko će biti taj koji će ga pustiti da umre ili što ako dijete ne umre? Realno, postavilo bi se i pitanje koju poruku šaljemo. Što da se odmah nakon poroda ustanovi da je dijete bolesno, a do tada se ne zna. Previše je tu osjetljivih pitanja.