Europski sud za ljudska prava poništio je zabranu pregleda (“screeninga”) embrija prije implantiranja u maternicu pri biomedicinski potpomognutoj oplodnji, sadržanu u talijanskom zakonu o potpomognutoj oplodnji. Tu je zabranu talijanski Parlament unio nakon snažnog pritiska Katoličke crkve, koja je tvrdila da “screening”, omogućujući odabir, zapravo djeluje eugenetski, na tragu politike koju je, vođen rasističkim načelima, provodio svojedobni njemački kancelar Adolf Hitler. Taj stav su preuzele i stranke katoličkog centra, a i stranka Silvija Berlusconija, koji se nije odlikovao katolički nadahnutim spolnim životom, ali nikada nije propuštao naglašavati svoju privrženost nauku Katoličke crkve.
Srušen talijanski zakon
Talijanski Ustavni sud već je 2009. poništio dio zakona koji je zahtijevao da se ne oplođuje više od tri jajašca te da sva oplođena jajašca moraju biti implantirana.
Upravo je taj talijanski zakon, uključujući i poništeni dio, iskoristila - da ne kažemo izravno prepisala - bivša HDZ-ova Vlada i pretočila ga u prvi Zakon o medicinskoj oplodnji donesen od samostalnosti Hrvatske. Taj je Zakon - jedan od prvih koji su SDP-ovci ukinuli po dolasku na vlast - postao poznat kao ozloglašeni “Milinovićev zakon”. Bio je to najrigorozniji zakon na svijetu, ako ne uzmemo u obzir Kostariku, u kojoj je medicinski pomognuta oplodnja u potpunosti zabranjena.
U talijanskom je Zakonu, nakon intervencije Ustavnog suda, ostala zabrana donacije bilo jajašaca, bilo sperme, kao i zabrana “zamjenske” majke. U slučaju oplodnje unutar braka, ostala je zabrana “screeninga”. Talijanski zakon je, u tom segmentu, srušila tužba talijanskoga bračnog para - Rosetta Costa i Walter Pavan - koji je zdrav nositelj gena opake genetske recesivne autosomatske bolesti cistične fibroze, koja uništava gušteraču i pluća, zatim muške spolne žlijezde itd.
Prognoze su poboljšane: nekad se umiralo za najviše godinu dana, u mukama, dok se sada život može produljiti, ali uz bitan manjak kvalitete života. Zbog toga je u Italiji dopušten terapeutski abortus ako se ustanovi da je plod osuđen na cističnu fibrozu.
Dopušten abortus
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je presudio da je u tom pogledu talijanski zakonodavac nekoherentan, te da je zabranom “screeninga” u tom slučaju i takvim slučajevima narušio nadležnu Europsku konvenciju o ljudskim pravima, konkretno članak 8 (“Svaka osoba ima pravo na poštivanje njena privatnoga i obiteljskoga života”).
Nije logično, naime, da je dopušten abortus začetog ploda kada se invazivnom dijagnostičkom metodom utvrdi da je zahvaćen opakom bolešću, ali da je nedopušten uvid je li zametak time zahvaćen prije implantiranja - i prije eventualnog abortusa, uvijek štetnijega od manje invazivnih metoda.
Talijanski bračni par je ustanovio da je genetski nosilac te užasne nevolje kad im je prvo dijete, rođeno 2006, oboljelo od fatalnog oblika cistične fibroze. Ista dijagnoza je ustanovljena i za sljedeće dijete začeto prirodnim putem, pa je pobačeno 2010. Imaju stoga pravo, po talijanskom zakonu, na biomedicinski potpomognutu oplodnju - ali nemaju pravo doznati je li implantirani plod zdrav sve dok im ne preostaje drugo sredstvo osim prekida trudnoće.
Talijanski sud je već odobrio isto pravo bračnom paru zdravih nosilaca mutacije koja uzrokuje mišićnu atrofiju.
Samo tri zemlje protiv
Ovakva presuda Europskog suda za ljudska prava, postane li pravomoćna, imat će i šire implikacije.
- Presude tog suda su obvezujuće za sve države EU. One postavljaju standard koji moraju slijediti sve članice - objašnjava odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.
Prema dostupnim podacima, predimplantacijsku genetsku dijagnostiku (PGD), odnosno screening embrija, u EU trenutno, uz Italiju, zabranjuju Austrija i Irska, u kojoj to područje nije regulirano, ali ga irski stručnjaci ne obavljaju. Za razliku od Irske, u Slovačkoj, koja također nema jasan propis o PGD-u, neregulaciju tumače vrlo liberalno pa se takva dijagnostika uredno obavlja u nekoliko specijaliziranih centara.
Hrvatska nije u krugu zemalja koje zabranjuju PGD. Iako su se i hrvatski biskupi, općenito ogorčeni zbog novog, liberalnog Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, izjasnili kako, među ostalim, Zakon “nije human jer zbog selektivnog pristupa ima eugenički karakter jer, za razliku od važećeg zakona, kao cilj navodi postizanje začeća, trudnoće i rođenje zdravoga djeteta, što je vezano uz neograničenu primjenu predimplantacijske genetske dijagnostike”, njihovi argumenti nisu uvaženi.
Tako u samoj definiciji medicinski pomognute oplodnje u Zakonu stoji da je to “postupak koji se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te radi izbjegavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća”.
Centri po Europi
- Naši propisi svakako dozvoljavaju predimplantacijsku dijagnostiku, ali ona kod nas još nije zaživjela jer nemamo ni opremu ni stručnjake za njezino izvođenje. Stoga parovi koji imaju indikacije šalju zahtjev HZZO-u, koji im odobrava i financira provođenje takve dijagnostike u inozemstvu - kaže dr. Renato Bauman, ginekolog specijalist humane reprodukcije iz KB Sveti Duh.
Naši sugovornici procjenjuju da 30 do 40 parova godišnje zatraži takvu dijagnostiku kako bi postali roditelji zdravog djeteta, a najčešće ih se upućuje u Ljubljanu. Budući da svi centri ne rade dijagnostiku svih bolesti, neki odlaze u Prag ili u još udaljenije destinacije, ali na račun HZZO-a.
- Oko pet posto opće populacije ima neki strukturni kromosomski poremećaj. Radi se o zdravim ljudima, koji taj poremećaj obično otkriju tek kad krenu u reprodukciju. Oni tijekom oplodnje mogu dati kromosomski bolestan zametak.
Najčešće se to otkrije nakon što rode bolesno dijete ili ako idu na invazivnu dijagnostiku tijekom trudnoće. Ima i drugih indikacija koje nas mogu uputiti da bi osobe mogle imati poremećaj i da će, kad odluče postati roditelji, biti ‘kandidati’ za PGD. Primjerice, kad otkrijemo jednog člana obitelji sa strukturnim kromosomskim razmještanjem, tada se ispitivanje proširuje na više generacija iste obitelji. Genetsku dijagnostiku radimo i kod žena s većim brojem spontanih pobačaja ili kod onih s dugogodišnjim sterilitetom bez jasnog uzroka - objašnjava dr. Feodora Stipoljev, citogenetičarka iz KB Sveti Duh.
Testiranje obitelji
Cistična fibroza, koju je svojem djetetu prenio talijanski par, bolest je koja ima rizik od čak 25 posto da će se prenijeti na dijete ako su roditelji nositelji. Bolesti sa sličnim rizikom su i spinalna mišićna atrofija i fenilketonurija.
- To se ne odnosi na najčešće kromosomske poremećaje, Downov ili Edwardsov sindrom, jer to nisu nasljedne kromosomske bolesti. One nastaju ‘slučajnom greškom’, kada dolazi do nepravilne raspodjele kromosoma i dijete se rodi sa 47 umjesto sa 46 kromosoma. No, ako žena ima više uzastopnih trudnoća s kromosomski bolesnom djecom, i ona je mogući kandidat za PGD. Bez obzira na to što su roditelji kromosomski normalni, očito je kod njih prisutan veći rizik. Sam mehanizam loše raspodjele kromosoma još uvijek je nepoznat u takvih parova - objašnjava dr. Stipoljev.