Dragi naši, prodane su sve predviđene karte za danas. Hvala svima koji su došli, vidimo se narednih dana - objavljeno je na Facebook stranicama skijališta Platak u utorak već u 9.30 sati, sat i pol nakon otvaranja blagajne pred kojom ljudi posljednjih dana dežuraju i od sedam sati, ne bi li došli do toliko željene skijaške karte.
- Što ćemo? - pitam fotoreportera dok tugaljivo gledam u telefon koji mi poručuje kako danas na Platku nećemo bordati, jer zbog epidemioloških mjera ne prodaju više od 500 karti dnevno. Nalazimo se na Grobniku, na početku zavojite ceste za skijalište Platak. Već tu ima doista puno snijega, a gore mora da je pršić nikad svježiji i dublji.
- Čelimbaša je blizu… - odgovara mi, okrećući automobil u pravcu Mrkoplja.
Stotine u kolonama
Školski praznici još traju, snijega je puno, propusnica više nema, a epidemiolozi zasad dopuštaju zimske radosti. Ništa ne radi, ali skijališta rade. I, upravo proživljavaju renesansu. Sva osim Sljemena, koje je nakon Snježne kraljice i dalje zatvoreno za javnost.
Istovremeno Platak, koji je u proteklih desetak dana posjetilo oko sedamnaest tisuća ljudi, a prodano čak pet tisuća karata za žičaru (još oko tisuću za pokretnu traku, tzv. baby lift), bilježi iznimnu posjećenost. Skijalište je ušminkano, u njega je posljednjih godina uloženo više milijuna kuna, koje su osigurale mnoge nove atraktivne sadržaje, pa i snowboard park. Tu je i novi sustav zasnježenja, koji će zasigurno produljiti skijašku sezonu.
No, tu su i gužve. Na Platku se, kažu nam, red za dvosedežnicu Radeševo čeka i do pola sata. Otvorene su staze Radeševo 1, Turistička staza, Baby lift i sanjkalište uz Baby lift, a na dvosedežnicu, dakako zbog epi-mjera, smije samo jedna osoba, zbog čega red za žicu ide znatno sporije.
Do skijališta Čelimbaša u Mrkoplju stižemo za četrdesetak minuta. Dok putem prolazimo kroz mala i bajkovita goranska mjesta prekrivena snijegom, zovemo skijalište u nadi da je ostalo još karata. Otkucalo je 10 sati.
"Radije ne dolazite"
Uh, danas nam je ogromna gužva, ali dođite, smislit ćemo nešto - govori nam na telefon djelatnica TZ-a Mrkopalj, kojoj se ovaj put najavljujemo kao novinarska ekipa, kako ne bismo i ondje ostali bez toliko željene vožnje. U Mrkoplju - kaos.
Brojni automobili posvuda. Na parkingu ispred skijališta nemoguće je naći mjesto. Registracije zagrebačke, riječke, krapinske, karlovačke. Čak i splitske. "Svi su gore", ali ovo nije kultni Schladming. Mrkopalj je preko noći postao vruća destinacija. Zasluženo, jer ovaj pitoreskni gradić ima sve uvjete da zimski turizam u njemu probuja.
Pogotovo kada ima snijega kao ove godine, što je priuštilo Čelimbaši da proradi nakon nekoliko sezona. Na skijalištu je tristotinjak ljudi, a red za žičaru čeka se dvadesetak minuta. Žičara se čini dotrajalom, ali služi svrsi. Riječ je o "tanjurićima", koji se umeću pod noge, a uspon žičarom je poprilično strm, što će početnicima izazivati probleme. A ljudi u redu ne vole početnike, jer ako padaju na "tanjurićima", red ide sporije.
Zato na Čelimbaši ne srećemo puno skijaških i snowboard školi, a skijalištu bi dobro došla baby traka pa da se i ovdje ljudi mogu učiti zimskim sportovima. No, za djecu i zaljubljenike sanjkanja na Čelimbaši su sredili "speglano" besplatno sanjkalište s lijeve strane Skijaškog doma, i tu završavaju svi oni koji se s "tanjurićima" ne mogu izboriti. Cika je i graja, klinci sanjkaju, neki i pokušavaju skijati.
Razgovaramo s jednom splitskom obitelji, došli su na nekoliko dana. Autocestom A1 trebalo im je, kažu, oko četiri sata vožnje i gotovo 400 kilometara prijeđenog puta. Kao razloge svog dolaska u Mrkopalj navode restrikcije na europskim skijalištima gdje većinom mogu skijati samo lokalci, a osim toga zatvoreni su i hoteli te ugostiteljski objekti.
Na Čelimbaši su, pak, otvorene dvije staze, Turistička i Sunčana. Tko preživi "tanjuriće", prvo će s vrha vidjeti dojmljiv prizor gradića pod snijegom, sa svojim kosim krovovima, pilanom i visokim dimnjakom iz kojega se dimi, a zatim može birati lijevi, ili desni spust. Turistička (lijevi spust) je fina staza, dobro uređena i poprilično duga, s nekoliko zahtjevnijih strmina i s neutabanim pršićem uz kraj staze.
Sunčana staza, koja je nešto kraća i strmija, od jutra nije bila uređivana, pa nas je ovdje dočekao dubok snijeg, doduše već znatno "pojeden" kada smo mi stigli na skijalište. No, vjerujemo da je Sunčana, tako neuređena i ostavljena na radost ljubitelja dubokog snijega, najbolja od samog otvaranja skijališta pa sve dok je halapljivi "freerideri" ne "pojedu", dakle, jedno sat vremena. Nakon toga, izraubana Sunčana prikladna je samo za one koji ozbiljno dobro barataju svojim skijama ili snowboardom.
Dok čekamo red za "tanjuriće", djelatnik skijališta neumorno hoda uokolo i upozorava ljude da stave maske te da se udalje jedni od drugih. No, ljudi ovdje ne razmišljaju previše o bolesti. Zbijaju se šale na račun Capaka i ostalih dok se usta i nosevi prekrivaju skijaškim maskama. Sve uz salve smijeha. Raspoloženje je dobro i mjere se ovdje nekako poštuju, ali očito je da na planinskom zraku skijališta nisu nikome prioritet, osim djelatnicima Čelimbaše koji su u strahu da će ih - zatvoriti.
- Samo se vi zezajte, a kad drugi vikend ne bude skijanja, bit će: nisam znao! - komentira mladi djelatnik dok obilazi red za žičaru i ljudima ponavlja uvijek isto: maske, distanca.
Hrana za van
Tako izgleda Gorski kotar u vrijeme globalne pandemije koronavirusa. Šteta što ne rade i obližnje skijaške staze na delničkom Petehovcu te u Begovom Razdolju, moguće da ih je iznenadio snijeg i dobri uvjeti. Žičare su stare i dotrajale, a tko zna kako stoje i sa strojevima za ravnanje staza. No, i ondje se sanjka te se okupljaju ljudi, a hrana iz obližnjih planinarskih domova nudi se, upravo kao i na Čelimbaši, isključivo za van, tako da se naručuje na prozoru planinarskog doma. U ponudi su grah s kobasicom, pomfrit, palačinke, topli sendviči, hot dog, topla juhica, a od pića kuhano vino, kava, čaj, žestice, gemišt, sok, voda i pivo. I WC-i su montažni, jer u planinarske domove ulaska nema - osim za one koji su u njima odsjeli.
No, skijanja i snowboardanja zato ima, a Čelimbaša se pokazala kao dobar izbor. Iako su staze, u usporedbi s ozbiljnim skijalištima, kratke i malobrojne, na njima se itekako može uživati. Oni koji su vični vožnji po dubokom snijegu, mogu se izguštati na "Sunčanoj", ali i u vožnji kroz šumu. Oni koji vole brzo skijati po ispeglanoj stazi, birat će Turističku, koja je u utorak bila sjajno uređena čitav dan. Tu smo sreli i Ivicu Franjka iz poznatog ski servisa Ski Frankie, kojega je uobičajenije sresti na zagrebačkom Sljemenu ili na nekom mondenom europskom skijalištu. Franjko je učitelj i demonstrator skijanja, član DEMO TEAM-a, a bio je i pomoćni trener i serviser skija Ivice Kostelića od 1999. do 2006. godine. Što radi na Čelimbaši?
- Zatekao ih je snijeg i dobra sezona… Donio sam im nešto skija pa će imati što za rentati. Meni ionako stoje, ništa još od Sljemena - kaže nam Franjko pa odskija dalje niz Turističku.
I mi smo otišli još jedan đir. Domaće skijanje nikada nije bilo ovako dobro i, ogromnom redu unatoč, isplatilo se čekati. Ako zbog ničega, onda zbog prizora Mrkoplja s vrha Čelimbaše koji ovako, sav pod snijegom, izgleda kao pravi skriveni dragulj. Što i jest.