Lijepo je dobivati darove, posebno kad su u pitanju oni veći - na primjer, stric vam ugovorom pokloni kuću - no malo je poznato da se on poslije može i predomisliti.
Naravno, tek u pravno iznimno specifičnim situacijama, ali ipak može, s obzirom na činjenicu da je zakonodavac definirao da ugovor o darovanju bude jedina vrsta ugovora koja smije biti raskinuta čak i u situacijama u kojima je taj ugovor u cijelosti ispunjen.
A za to, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, postoje samo dvije mogućnosti: moguće ga je opozvati jer je darovatelj u međuvremenu bitno osiromašio te mu je ugrožena materijalna egzistencija ili, pak, ako se primatelj dara nakon darovanja te prema darovatelju počne ponašati na grub i nemoralan način.
Ovo drugo naziva se opoziv zbog grube nezahvalnosti i iako je u sudskoj praksi njegov pokušaj prilično čest, Alen Lalić, asistent pri Veleučilištu u Šibeniku i bivši odvjetnik, pojašnjava nam kako oni tek u malom broju slučajeva u konačnici doista i završe opozivom.
“Pregledom sudske prakse, takvi slučajevi većinom propadnu, i to najviše zato što je opoziv zbog grube nezahvalnosti moguć samo ako se radi o krajnjoj nezahvalnosti zbog čega bi bilo nepravedno da se ugovor o darovanju održi na snazi. S druge strane, građani su često emotivni pa u svemu nalaze razlog za opoziv ugovora, no njihovi razlozi ne dovode automatizmom do opoziva, nego je potrebno utvrditi da je takva radnja doista krajnje nemoralna”, ističe Lalić koji je na tu temu u Zborniku radova Veleučilišta u Šibeniku nedavno objavio i znanstveni rad pod naslovom “Gruba nezahvalnost kao razlog opoziva ugovora o darovanju”.
U njemu donosi i neke konkretne prikaze iz sudske prakse, a iz kojih je otprilike moguće vidjeti što bi se u stvarnosti doista moglo shvaćati kao gruba nezahvalnost, iako je odluku o tome potrebno donositi od slučaja do slučaja.
Recimo, grubom nezahvalnošću ne može se smatrati nevjera, kako je to u jednom slučaju iz 2018. godine u sudskom postupku pokušavao dokazati jedan suprug, naljutivši se na svoju suprugu, kojoj je prethodno darovao nekretninu, jer ga je prevarila.
Nije to dokazano ni u slučaju pokušaja opoziva između jednog brata i njegovih sestara: iako su niži sudovi zaključili da ugovor treba raskinuti jer je brat nedugo nakon što su mu darovane nekretnine svojim sestrama čupao cvijeće, prijetio i vikao na njih, Vrhovni je sud presude nižih tijela ukinuo, smatrajući kako ovdje na djelu nikako nije bila gruba nezahvalnost.
Štoviše, Vrhovni je sud u nekoliko navrata dao mišljenje da se grubom nezahvalnošću mogu smatrati radnje daroprimca prema darovatelju koje imaju obilježje kaznenih djela te po svom značenju moraju razumno opravdati opoziv darovanja.
Pod to ne potpada ni slučaj darovatelja koji je ugovor pokušao opozvati smatrajući da je gruba nezahvalnost bila činjenica da ga daroprimac nakon predaje dara nije posjećivao dok je ovaj bio u bolnici, a ni poslije kad je iz bolnice izašao.
Negativno je riješen i slučaj darovateljice koja je ugovor pokušala opozvati jer je daroprimac nije pozvao na svadbu, ali se zato za opoziv izborila darovateljica, inače bolesna od karcinoma, kojoj je daroprimac redovito govorio “neka crkne”, “rakašica” i slično.
Lalić upozorava kako je pitanje opoziva ugovora zbog grube nezahvalnosti pravni standard, što znači da se on utvrđuje od slučaja do slučaja pa tako neko ponašanje u jednim okolnostima može predstavljati grubu nezahvalnost, ali u drugima ne mora.
“Primjerice, izostanak posjećivanja darovatelja ne mora sam po sebi biti razlog za opoziv, no ako je darovatelj starija osoba koje se nije u stanju brinuti o sebi te nema nikoga drugog da se brine o njemu, radnja se može označiti kao gruba nezahvalnost”, pojašnjava Lalić.
Za one koji se na takvu vrstu opoziva ikad odluče, važno je znati kako za to imaju zakonski rok od godine dana od saznanja razloga za opoziv ugovora, ali i kako su im šanse da uspiju - poprilično slabe.
Imate prijedlog za Veliku škrticu?
Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.