S nezadovoljstvom primjećujemo da se Andrej Plenković udebljao. Jedno je vrijeme očito pazio što jede, odbacio je šećer i gazirana pića, otkrio mediteransku spizu, blitvu, maslinovo ulje i plavu ribu. Više se kretao. Njegovo je tijelo, što kažu, bilo njegov hram. Došao je bio vitak kao provincijski student, kao neki suhonjavi skolastik iz Zmijavaca. Stara odijela su visjela na njemu, gotovo smo se zabrinuli da se nije razbolio. Ali, jao, posljednjih je mjeseci ponovno pao u duboku provaliju smrtnog grijeha neumjerenosti u jelu i piću.
Neobuzdano trpanje hrane u usta ponekad je znak dubokog nezadovoljstva sobom. Gubite bitku s kilogramima shvaćajući da ste u svim drugim bitkama poraženi. Lako bi to moglo biti i s našim premijerom. Otkad je zeznuo...