Osamnaest mjeseci otkako je pedesetak neformalno okupljenih intelektualaca pod vodstvom premijera Zorana Milanovića počelo održavati sastanke o budućnosti Hrvatske i izradi dokumenta Vizija 2030., predstavljanje ovog strateškog dokumenta, izgleda, daleko je kao i prvog dana.
Čak četvorica članova Vladina think-thanka potvrdila su nam u neformalnim razgovorima da već mjesecima nisu dobili pozive na sastanke, kao i da nitko od njih nema informaciju da se radi na dokumetu koji treba prezentirati kako Hrvatska treba izgledati 2030. godine.
U Vladi ne odgovaraju ni da ni ne. - To nije dnevni posao već strateški dokument čiji dovršetak zahtijeva vrijeme - rekli su nam premijerovi suradnici.
U suštini, Vizijom 2030. traži se odgovor na pitanje u kojem bi se smjeru Hrvatska trebala kretati i razvijati u idućih 15-ak godina. Riječ je o strategiji uobičajenoj za zemlje Europske unije tako da je vlada još u siječnju prošle godine angažirala gotovo pedeset stručnjaka najrazličitijih profila koji su, pro bono, trebali odgovoriti na pitanja što su komparativne prednosti i dugoročni interesi Republike Hrvatske.
Sve je počelo u siječnju 2013. i u prvo vrijeme dva puta na mjesec organizirane su seanse na kojima se raspravljalo i iznosili su se prijedlozi, iako bez utvrđenog reda. Svatko od sudionika imao bi kratko izlaganje, nakon čega je uslijedila rasprava, a moderator skupova, koji su znali trajati nekoliko sati, bio je premijer Milanović. Generalno, radilo se o promišljanju budućnosti i još prošle jeseni najavljeno je da u sljedećih nekoliko mjeseci treba biti dovršen osnovni dokument.
Planirala se izraditi sinteza u formi dokumenta koji bi se prezentirao javnosti, ali neki sudionici već su tada izražavali sumnju. Ili kako je to predvidio zadarski arhitekt Nikola Bašić: “Nadam se da će ova skupina ljudi uspjeti iznjedriti prihvatljiv dokument koji će imati svojstvo vizije koja bi u tom smislu mogla biti motivirajuća za buduće djelovanje. Međutim, nisam siguran da će se to uistinu i dogoditi.”
Sastanci premijerova vijeća održavali su se u Vladinoj rezidenciji u Visokoj ulici, a sastav je bio promjenljiv jer su neki sudionici dolazili redovito, drugi su rijetko sudjelovali, a dio iz inozemstva, poput Ivana Đikića, poslao je pismene ideje, ali zbog obaveza nije prisustvovao sastancima.
Najpoznatiji članovi su vlasnik Atlantica Emil Tedeschi, predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, povjesničari Neven Budak i Tvrtko Jakovina, predsjednica Uprave Ericssona Nikole Tesle Gordana Kovačević, arhitekt Nikola Bašić, astrofizičar Bojan Plečnik, ekonomistica Jasna Horvat, akademik Vladimir Stipetić, pripadnik Opusa Dei, fizičar Vuko Brigljević, znanstvenik Ivan Đikić i molekularni biolog Nenad Ban.