Romano Bolković napisao je otvoreno pismo premijeru Republike Hrvatske Tihomiru Oreškoviću koje prenosimo u cijelosti.
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Oreškoviću,
U vladi Republike Hrvatske, vladi čije ste predsjednik, ministar poljoprivrede je Davor Romić, bivši dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu u dva mandata. Činjenica da je ministar dva puta bio dekan Agronomskog fakulteta hrabrila me je u nadi da će gospodin Davor Romić biti odličan ministar poljoprivrede. Vjerujem znalcima, naime.
Ali, gospodin Romić pokazuje u ovom kratkom vremenu nedostatak svojstven osobama koje imaju samo akademsku biografiju, ma koliko uzoritu: ministar je čovjek koji se boji donošenja odluka, koji se uklanja od te vrste obveze, koji je prepušta drugima, i koji, stoga, i nije za javni posao.
Ministru Romiću, naravno, sve je jasno, i upravo zato i pere ruke i usteže se od odgovornosti za poneku odluku, no na mjestima u egzekutivi - vi to znate kao čovjek businessa - valja dnevno preuzimati odgovornost na sebe i odluke donositi časovito.
Kako sam došao do zaključka da je gospodin Romić unatoč svome i svemu znanju kriva osoba na ministarskom mjestu? Vidite, gospodine Oreškoviću, prije desetak dana pokrenuo sam peticiju za bolji Zakon o zaštiti životinja. U toj se peticiji javnost pita dvoje:
- želi li da ostane potpuna zabrana uzgoja životinja za krzno u Zakonu o zaštiti životinja.
- želi li da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani usmrćivanje napuštenih životinja u skloništima.
Na kraju, kaže se:
Želim unaprjeđenje, a ne unazađivanje Zakona o zaštiti životinja.
Jednostavna peticija, zar ne? Lako shvatljiva pitanja. I jednostavan odgovor, za svaku razumnu osobu. Ili barem nekorumpiranu osobu.
U Hrvatskoj, objasnit će vam ministar Romić, jer on teorijski sve zna, zna on ne samo stručno objasniti u čemu je problem s tim usmrćivanjem naprosto a pogotovo životinja čije se krzno dalje rabi u raznim industrijama, postoje problemi svojstveni malim, provincijalnim zemljama, koje su premrežene krupnim interesima sitnih duša, i onda već znadete kako to ide, gospodine Oreškoviću; namjerno vam ne objašnjavam ništa, jer doista će vam Davor Romić rastumačiti sve, budući da se baš zato jer mu je sve jasno, pilatovski usteže od donošenja odluke o zabrani eutanazije životinja u Republici Hrvatskoj, kao i konačne zabrane uzgoaja životinja za krzno, prepuštajući, oprostite ali moram biti doslovan, da krv ostane na rukama nekakvog Povjerenstva koje bi čim ovo pročitate trebali raspustiti, u tišini, da se cijelom stvari ne bi bavio DORH i da je ne moram internacionalizirati.
Jer, gospodine Oreškoviću, u Hrvatskoj se dakle u ovom trenutku u Povjerenstvu o kojemu će vam sve kazati ministar Romić raspravlja o zaštiti životinja tako da su u raspravu o, kažem, zaštiti životinja, uključene i osobe koje ih uzgajaju e da bi ih se odmah potom usmrtilo! Štoviše, predsjednica toga povjerenstva, gospođa Branka Buković Šošić, da ne bi ostalo ni najmanje sumnje o čemu je tu riječ, objašnjava kako je i logično da su u povjerenstvu koje raspravlja o zaštiti životinja "svi zainteresirani", pri čemu pokazuje frapantnu mentalnu inkapacitiranost, jer joj na kraj pameti ne pada da bi u povjerenstvu za zaštitu životinja morali sjediti oni koji su zainteresirani za zaštitu životinja, a ne i oni koji su zainteresirani za usmrćenje životinja. Da ovo ponovim za gospođu Branku Buković Šošić još jednom, grafički preglednije:
- Postoji povjerenstvo koje raspravlja o Zakonu o zaštiti životinja.
- U tom povjerenstvu sjedi čovjek koji živi od uzgoja životinja za krzno, dakle čovjek koji najizravnije ugrožava elementarni interes životinja: pravo na život.
- Ergo, u tom povjerenstvu sjedi osoba kojoj tu nije mjesto, jer je njena osnovna djelatnost upravo oprečna zaštiti životinja.
Q.E.D.
Gospodine Oreškoviću, ovo razumije i idiot. No ne i službenici u ministarstvu minstra Romića. On to razumije, i zna s kim i čim ima posla, pa ne želi donijeti odluku, nego je prepušta tom povjerenstvu. Povjerenstvu za koje njegova predsjednica misli da je u stvari povjerenstvo za zaštitu prava uzgajivača činčila, jer, kako ona kaže, tu su "svi zainteresirani". Zainteresirani za što? Za zaštitu životinja nikako, kako je gore pokazano. Za lovicu od prodanih uzgojenih činčila, to svakako: pa i poneko u povjerenstvu!
Da to ne predajem DORH-u, da to ne moram zaista interenacionalizirati, a upoznali smo se u okolnostima koje vam jasno daju do znanja da ne govorim u prazno, molim vas da naložite ministru poljoprivrede da ili da ostavku ili počne donositi odluke sam, naročito u slučajevima kad je riječ o ovako jasnim, već na razini udžbeničkog silogizma preglednim zaključcima, da raspusti to povjerenstvo a na da sluša njegove odluke, jer je sasvim razvidno da je povjerenstvo pod utjecajem uzgajivača činčila, dakle da je sasvim pristrano i da pogoduje tom interesu, te da se naprosto provede zabrana uzgoja životinja za krzno kako je već zakonski to i riješeno.
Hrvatska je redovito, gdje god taknete, talac male skupine ljudi s velikim interesima. Ovdje imate recimo par obitelji koje su imale deset godina da se prilagode novom zakonu, no čiji predstavnik i dalje daje nečuvene izjave poput ove: "Hrvatska mora uzgajati činičile jer ima klimu koja odgovara činčičama".
Dragi gospodine Oreškoviću... molim Vas, dajte svojoj djeci, ili unucima, da pročitaju ovu rečenicu. Čovjek koji uzgaja životinje koje će biti prodane e da bi ih se usmrtilo zbog njihova krzna govori kako Hrvatska ima klimu koja odgovara tim životinjicama! Jasno, u skladu s vjekovnom seoskom hrvatskom mudrošću, koja nas je dovela tu gdje jesmo, on pritom misli da je naročito pameten, da je onaj seoski mudrijaš koji bu, kao Petrica Kerempuh, zajebal gospona grofa, skjuz maj frenč, gospodine Oreškoviću, pa dok mazi u kadru tv-reportaže činčilu po tome krzno, izgovarajući ovakvu rečenicu, sveudilj uživa u svojoj narodnoj mudrosti.
Zbog te narodne mudrosti mi smo morali zamoliti Vas, da dođete iz inozemstva, jer su narodni mudraci Hrvatsku doveli do ruba propasti, moguće već i s one druge strane toga ruba.
Apeliram zato na Vas, gospodine predsjedniče Vlade RH, da cijelu ovu grotesku prekinete na prvoj sjednici, ne sada samo zbog prava životinja i u ime zaštite životinja, nego zbog prava nas ljudi, osnovnoga prava na razumnu javnu diskusiju. Ova ludost koja izvire iz riječi članova toga povjerenstva, ta iracionalnost, taj temeljni nesklad s elementarnom logikom, plaši. Naime, kad nemate čak ni racionalnu formu argumenta, onda nemate ni diskusiju ni javnost. A tada, dragi moj gospodine Oreškoviću, u takvoj iracionalnoj atmosferi, nema nikakve res publice, pa posljedično ni one u kojoj bi Vi mogli biti predsjednik Vlade.
Molim vas ta intervenirate, jer ovdje zaista sada svi imamo interes: ako u Hrvatskoj više ne vrijedi logika, ako u našoj zemlji nisu na snazi osnovna pravila koja inače slijede bazični misaoni procesi, da onda znamo jesmo li racionalna manjina, ili možda većina, pa da u skladu s time zemlju ili napustimo ili preuzmemo za nju odgovornost.
Poznavajući Hrvatsku, nisam preoptimističan. No, sve nade ovaj put polažem u činjenicu da, nekim sretnim slučajem, i niste odavde!
S osobitim poštovanjem,
Romano Bolković