Umro je Alen Bibić (52), cijenjeni hrvatski vinar iz Plastova pokraj Skradina i vlasnik vinarije Bibich, objavio je Index.
Bibić je, inače po struci profesor hrvatskog jezika i književnosti, bio među ključnim figurama suvremenog hrvatskog vinarstva. Svoje je obiteljsko prezime i zavičaj pretvorio u međunarodno prepoznatljiv brend. Nakon Domovinskog rata, zajedno sa suprugom Vesnom vratio se na devastirano imanje i iz temelja krenuo graditi ono što će s vremenom izrasti u jednu od najuglednijih vinsko-gastronomskih adresa u zemlji.
Bibićeva su vina na međunarodnim izložbama redovito osvajala najviše recenzije. Kako smo pisali u velikoj priči prije dvije godine, gotovo se može reći da osoba koja nije upoznala Alena Bibića nije upoznala svijet vina jer je njegova osobnost bila utkana u svaku kapljicu i etiketu koju su proizveli te on sam slovi kao jedan od pionira modernog vinarstva u Hrvatskoj.
Prema zapisima i istraživanjima koja je sam proveo - našao je i grb obitelji koji datira iz 15. stoljeća - ustanovio je da su se njegovi preci bavili vinarstvom kao primarnom djelatnosti. U tim zapisima spominju se Promina i Nečven grad kao područje odakle su potekli. Obiteljski pripada petoj generaciji vinara s obje strane roditelja.
Sam je za sebe znao govoriti da je "vječiti nepopravljivi romantik morlačke krvi", a to što je završio komparativnu književnost mu je proširilo "metafizičke vidike".
- Vesna i ja smo se vjenčali 1994. godine - dakle imat ćemo 30. godišnjicu braka - još smo bili mladi i zaneseni. Bavio sam se vinima i prodajom, a kada je rat završio, mogao sam kao i mnogi iz moje generacije sjediti u kafićima i gledati u prazno, ili se primiti posla.
Djedovina, odnosno vinarija u Plastovu bila je potpuno razrušena i devastirana, vinogradi gotovo uništeni. I počeli smo ispočetka, dan za danom - nikad kraja. Cilj je bio da obnovimo sve minimalno kako bismo imali osnovni podrum, a istodobno smo počeli obnavljati vinograde - pričao je tada Alen za Dobru hranu.
Bilo je ljudi, rekao je, koji su vjerovali u viziju obitelji Bibić, pa su godinu-dvije kasnije napravili prvi Debit, sortu koja će ih proslaviti.
IZVRSTAN CHARDONNAY: Rudolf Štefan i Alen Bibić prezentirali vino pod zajedničkom etiketom!
- S prvom ja nisam bio osobito zadovoljan, ali su sljedeće berbe počele pokazivati potencijal debita kao sorte. Uskoro smo imali, što u zakupu, što s našim vinogradima, dosta hektara - novih loza, ali i starih nasada ne samo debita nego i crnih sorata poput lasina, plavine i babića.
Njihov veliki iskorak bio je trenutak kada su krenuli s izvozom "preko bare", tipična američka priča o uspjehu. Alen prepričava kako su kupili lijepa odijela, vina stavili u dva kofera i otišli u New York. Imali su popis dobrih restorana na Manhattanu i sjeli u prvi za šank. Menadžer ih je glatko odbio, ali su oni odbijali otići te sjedili i dalje za šankom i čekali. Na kraju je njihovom sommelieru dosadilo pa je rekao: hajde da probamo to vaše vino. Alen tada još nije govorio engleski.
- Čovjek je probao naš Shiraz, zastao, šutio, pa pozvao kolegu. Nije ništa komentirao, nego je zamolio da otvorimo sljedeći uzorak, i tako redom. Mislim da smo s prvim restoranom u SAD-u koji će nas uvrstiti na kartu taman stigli u naš hotel na doručak. Imali smo već neke kontakte s distributerima i uskoro smo se našli uvršteni među dvadesetak najboljih restorana u New Yorku.
Stigla je čak i narudžba od tada prestižnog restorana Felidia Lidije Bastianich, koja je ondje imala velik utjecaj na gastronomiju. Poslije smo dobili tender u Švedskoj, što je gotovo nemoguće jer je prodaja vina pod kontrolom države, zatim slijedi Tokio, da ne nabrajam dalje. I tu priči nije kraj, jer naša vina možete pijuckati i u dalekoj Indoneziji - ispričao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....