Nikada se u posljednjih petnaest godina u Saboru nije dogodilo da ne bude izabran predsjednik jednog odbora zato što se tome usprotivila vladajuća većina.
Čak je, podsjetimo, i “ozloglašeni” Ivić Pašalić 2000. godine, nakon dolaska Račanove koalicije na vlast, izabran za potpredsjednika Sabora kao kandidat oporbenog HDZ-a. Protiv Pašalića je tada glasalo samo petero zastupnika.
Tek je krajem 2006. novim Zakonom o sigurnosnom sustavu propisano da na čelu jednog od najvažnijih saborskih odbora, onoga za nacionalnu sigurnost, mora biti zastupnik iz redova najzastupljenije oporbene stranke. Ta je odredba ušla u zakon upravo na inzistiranje tadašnje oporbe predvođene SDP-om.
Dotad su čelna mjesta u Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost držali vladajući. Tako je 2000. godine, kada je šestorka predvođena SDP-om došla na vlast, predsjednica tog odbora bila HSLS-ova Đurđa Adlešič. Nakon što je HSLS napustio Vladu, izgubili su i čelno mjesto u tom odboru pa je Đurđu Adlešič zamijenio HSS-ovac Ante Markov. Povratkom HDZ-a na vlast 2003. predsjednik Odbora postao je Ivan Jarnjak.
Nakon toga je zakonom regulirano da to mjesto pripada najvećoj oporbenoj stranci pa je Jarnjakovo mjesto preuzeo oporbenjak iz SDP-a Šime Lučin. A u šestom sazivu, kada je Vladu vodio Ivo Sanader, predsjednik Odbora bio je SDP-ovac Ranko Ostojić.
U vrijeme Milanovićeve Vlade predsjednik istog Odbora bio je, pak, HDZ-ovac Miroslav Tuđman.