Dalibor Vignjević, prvi je put u životu - prvi. Samohrani otac iz Gline, koji se bori s karcinomom, već osam mjeseci živi u novoj kući, stara mu je srušena. Komfornu drvenu kuću, za njega i kćer taman, poklonila je i podigla Požgaj grupa. Vignjevići su se tako prvi među mnogim banijskim stradalnicima uselili u novu kuću.
- Naša stara kuća uništena je, zajedno s našim stvarima, koje su ostale pod ruševinama. Ali nismo i ne plačemo za stvarima. Imamo dom i to je jedino važno. Važno je i da je taj dom u Glini. Lili su ovdje prijatelji, škola. Znam da ovo nije raj na zemlji, ali mi ne želimo otići – rekao je za Jutarnji Dalibor.
Zemljište za kuću pronađeno je vrlo brzo, 500 kvadrata kupljeno je novcem od donacija. Nakon što su napravljeni temelji, kuća je bila postavljena za 15 dana. Cijelo uređenje, trajalo je još mjesec dana. Kompletno sam se preselio u rano proljeće.
- Nevjerojatan je osjećaj kad ti pomognu ljudi sa svih strana, a koji te nikad nisu vidjeli. Kuća je sagrađena brzinom svjetlosti. Da je bilo do države... zastaje. Neće po nikome, pa ni po državi.
Njegova je kuća otporna na potrese, što mu je sad, kaže, najvažniji kriterij.
Prošla je godina dana od potresa jačine 6,2 po Richteru, koji je razorio Baniju. Još ni jedna kuća nije sagrađena državnim novcem, samo donacijama.
Vrijeme dok nije dobio novi dom, sa sestrom je Ljubicom, žrtvom obiteljskog nasilja, živio u kući prijatelja Domagoja Kirina, koji za kruh zarađuje u Švicarskoj. Kirin je za blagdane došao doma, pa sad Dalibor može ugostiti njega. U danima prije Božića, za lijepog su vremena, rado sjedili na terasi, koju su s Daliborom sagradili prijatelji. Na njoj je i velika, sazidana peka. Kuću još uvijek cifra.
- Čekam proljeće da posadim cvijeće. Želim za nas kućicu u cvijeću i imat ćemo je – kaže.
Žao mu je što sam nije mogao napraviti više. Život ga je srozao zdravstveno, birokracija materijalno. Od svoje tridesete ima karcinom korijena jezika koji se proširio se i na vrat krenuo i niže, na rame, pa se, na sreću, zaustavio. Vrat i lubanju su otvarali da dođu do baze jezika.
- Nemam dvije trećine jezika, nekoliko limfnim čvorova i nekoliko mišića. Oštećen mi je živac ramena pa lijevu ruku podižem vrlo malo, desna noga je slaba, jer su iz nje vadili mišić da pokrpaju negdje drugdje... Imao sam invalidninu i dječji doplatak. Živjeli smo. A onda mi je invalidnina ukinuta. Ne znam zašto, jer moje fizičko stanje je trajno – ispričao nam je Dalibor još lani u prosincu. Do danas je birokracija ostala nesmiljena. Razlog ukidanja invalidnine nije saznao.
On i kći, koja pohađa sedmi razred u OŠ Glina, živjeli su sa 2000 kuna mjesečno. Zahvaljujući mnogim donatorima, danas je drugačije. Napravio je baš sve što im treba. I još mu je ostalo novca za plaćanje računa.
- Jedno vrijeme ne moram razmišljati o novcu. Ne trošimo puno i neko će vrijeme donacije potrajati. Svima beskrajno hvala - kaže.
Početkom siječnja lažni je liječnik iskoristio Daliborovu muku i volju javnosti da mu pomogne, tako što su "provalili" u njegov Facebook profil, ostavili objavu i sliku, ali promijenili broj računa za donacije, koji je objavio Domagoj. Koliko je novaca namijenjenih Daliboru, tako ukradeno, ne zna se.
Dalibor Vignjević se ne žali. Sad mu, kaže, ne fali baš ništa. Ljudi ga znaju, zovu da im nešto pomogne, pa ga i nagrade. Ilustratorica iz Vinkovaca, Diana Matković, stavila je ilustracije na prodaju, a novac je uplatila Daliboru.
Kraj prošlogodišnjeg prosinca, 29. 12., neće zaboraviti. Još se živo sjeća kako je bio u dućanu kad je počelo tresti, a kći je doma ostala sama.
- Bilo je teško hodati, cesta se micala pod nogama. Došao sam kući, ona je stajala mirno pod štokom i čekala da sve prođe. Nije paničarka – sretan je što je tako.
Daliboru je ona sve na svijetu.
- Samo neka se ona školuje koliko god dugo želi i postane što želi. Da ima nešto od života. Ne bih mogao živjeti da njoj ne pružim najbolje, ne omogućim joj obrazovanje pa onda i bolji život - zvuči odlučno. Pri razvodu roditelja, prije šest godina, Lili je sama donijela odluku o životu s ocem.
Vignjević je blizu četrdesete, svi su mu prijatelji izvan zemlje.
- Života ovdje nije bilo ni prije, a potres je sve zamrznuo. Mladih ljudi ni nema, otišli su van. Gotovo je sigurno da ni ja ne bih ostao da se nisam razbolio. Svi prijatelji su mi vani, pa se okupimo ovako za blagdane. Sad imamo sad mladog gradonačelnika pa možda on bude imao sluha za mlađe ljude. Pa mu uspije zadržati Glinjane u Glini.