POVIJESNA REZOLUCIJA

Prije točno 30 godina Republika Hrvatska učinila je prvi korak u napuštanju Jugoslavije

Od ožujka do lipnja 1991. održano je šest sastanaka predsjednika republika, no nije postignut dogovor
Franjo Tuđman i Milan Kučan
 Josip Bistrović/Cropix

Prošla su točno tri desetljeća otkako je Hrvatski sabor donio Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika, kojom je formalno započet proces razdruživanja Hrvatske od bivše države, uz zahtjev da se ono provede sporazumno i postupno te rezultira suverenošću i samostalnošću bivših republika.

Sklapanje saveza

Rezolucija nije imala kratkoročni pravni učinak, ali je - uskoro se pokazalo - postala temelj za događaje koji su uslijedili u idućim mjesecima, poput referenduma o nezavisnosti, saborske odluke o raskidu veza sa SFRJ (koja je odgođena na tri mjeseca), te konačnom odlukom o napuštanju jugoslavenske federacije od 8. listopada 1991. godine.

Sabor je Rezolucijom utvrdio da su nove države koje nastaju razdruživanjem suverene na cjelokupnom prostoru u okviru postojećih republičkih granica te predložio da se postupak razdruživanja izvede postupno i demokratski, u interesu svih ugovornih strana.

Utvrđeno je i da je Hrvatska spremna na udruživanje samo s onim republikama koje si uzajamno priznaju temeljna prava na samostalnost, suverenost, jednakost i međunarodni subjektivitet te koje se obvezuju na nemiješanje u poslove unutarnje nadležnosti, osim kada to dopuštaju pravila međunarodnog prava.

Hrvatska je tada izrazila i spremnost sklopiti savez samo s onim državama koje u svojim ustavima i zakonima svim svojim građanima, neovisno o nacionalnoj pripadnosti i drugim razlikama, jamče jednaka prava i slobode te s onima koje se obvezuju na priznanje i poštivanje prava na jednaki postupak, sudjelovanje u političkom odlučivanju, jezik i pismo, te kulturna prava pripadnika drugih naroda i manjina.

Akcije "martićevaca"

Krajem ožujka u Splitu je održan prvi sastanak predsjednika šest tadašnjih republika, a u iduća dva i pol mjeseca još pet: drugi sastanak bio je 4. travnja u Beogradu, treći 11. travnja u Brdu pri Kranju (Slovenija), četvrti 18. travnja u Ohridu, peti 29. travnja u Cetinju (Crna Gora), a šesti i posljednji sastanak dogodio se 6. lipnja u Stojčevcu kod Sarajeva.

Sastanke su inicirali hrvatski i slovenski predsjednici, Franjo Tuđman i Milan Kučan, a Hrvatska i Slovenija su izišle sa zajedničkim prijedlogom o budućem ustroju zajedničke zajednice, koji je bio blizak Rezoluciji i svodio se na labavu konfederaciju, odnosno na Savez suverenih republika, kako je formulirao Tuđman na prvom sastanku u Splitu.

Transkript sa splitskog sastanka pokazao je kolike su bile razlike u gledištima i interesima, jer su srpsko-crnogorski duet, Slobodan Milošević i Momir Bulatović, te Kiro Gligorov bili protiv konfederacije i kao glavni problem navodili lošu ekonomsku situaciju, dok su Tuđman, Kučan i Alija Izetbegović tvrdili kako najprije treba riješiti pitanje izgleda buduće Jugoslavije, a zatim se fokusirati na gospodarske i druge probleme.

Međutim, i Gligorov je naglašavao da je Makedonija suverena republika i suštinski je stajao uz Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu. Atmosfera je cijelo vrijeme bila na rubu svađe. Recimo, Tuđman je upozorio na nedopustive akcije "martićevaca", na što je Milošević rekao da oni zaista ne mogu to što se događa u kninskoj krajini smatrati terorističkom grupom, "nego jednim oblikom zaštite interesa srpskog naroda koji tamo živi".

Ukratko, vidjelo se da dogovor nije moguć, prije svega zbog Miloševićeve namjere da zavlada.

Na referendumu 94% za suverenost Hrvatske

Dana 19. svibnja 94 posto sudionika referenduma u Hrvatskoj potvrdno je odgovorilo na pitanje "Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama, prema prijedlogu Republike Hrvatske, Republike Slovenije, za rješenje državne krize SFRJ?".

A referenduma ne bi bilo bez spomenute Rezolucije, otprije trideset godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. ožujak 2021 19:03