Više od 40 pisama podrške profesorici fizike iz zagrebačke XVI. gimnazije pristiglo je na redakcijski mail, nakon što je Jutarnji list pisao o još jednom slučaju pritiska na promjenu ocjena učenika.
Prema tvrdnji profesorice (podaci poznati redakciji), u problemu se našla nakon što je otac učenika prvoga razreda podnio žalbu na zaključnu ocjenu iz fizike, smatrajući da je njegovom sinu profesorica mimo pravilnika unijela negativne ocjene, jednu kada je uhvaćen sa šalabahterom, drugu zbog odbijanja odgovaranja.
Profesorica je učeniku zaključila ocjenu dobar iz fizike te mu je izdana svjedodžba, no nakon stručno-pedagoškog nalaza Agencije za odgoj i obrazovanje, ravnateljica je u kolovozu zatražila profesoricu promjenu ocjena, uključujući i zaključnu.
Nakon što je profesorica s 32-godišnjim iskustvom rada u školi to odbila učiniti, ravnateljica gimnazije je učeniku obrisala negativne ocjene, zaključnu ocjenu prepravila iz dobar u vrlo dobar te na koncu poništila svjedodžbu iz lipnja 2021. i u kolovozu izdala novu.
Prema službenoj dokumentaciji, to se dogodilo 31. kolovoza 2021., nakon svih sjednica razrednog i nastavničkog vijeća koje su potvrdile ocjenu dobar. Premda je riječ o događaju koji datira iz školske godine 2020./21., slučaj je okončan tek sada i ne ide u prilog profesorici fizike. U njemu stoji kako nije vodila bilješke u e-Dnevniku sukladno pravilniku te da ocjenjivanje koje je rezultiralo pridodavanjem negativnih ocjena 1. i 11. lipnja nije u skladu s pravilnicima.
Ministarstvo je na koncu ovih dana procijenilo da je postupanje škole „bilo temeljeno na Nalazu o provedenom stručno-pedagoškom nadzoru koji je dostavljen, između ostalog, i ravnateljici Škole koja je postupila s ciljem uklanjanja nepravilnosti“.
Ministarstvo je takvo mišljenje dalo unatoč tomu što joj je nalaz drugostupanjskog povjerenstva, koje je nakon žalbe profesorice oformilo, profesorici dalo za pravo.
Po mišljenju tog povjerenstva, niti ocjene, niti svjedodžba nisu smjeli biti poništeni jer nije proveden inspekcijski nadzor, niti je izdano rješenje o poništenju ocjena i svjedodžbe.
Desetke pisama podrške profesorici potpisuju sadašnji i bivši učenici gimnazije te njihovi roditelj i (anonimno) kolege profesori. Prenosimo neka od njih.
Lucija Jurić, bivša učenica XVI. gimnazije
Zovem se Lucija Jurić i pohađala sam XVI. gimnaziju u Zagrebu od 2016. do 2020.godine. Trenutno sam na drugoj godini studija inženjerstva (studij objedinjuje elektrotehniku, mehatroniku, industrijsku proizvodnju) na Sveučilištu u Strasbourgu, Francuska. Mislim da ova činjenica pokazuje da je fizika važan dio moga života te da ne bih imala pozitivno mišljenje o bilo kakvom profesoru. Uzevši to u obzir, osjećam se privilegiranom i iznimno sretnom što mogu reći da mi je upravo profesorica (..) predavala fiziku te četiri godine gimnazije.
Pri upisu XVI. gimnazije, razmišljala sam o karijeri prevoditeljice. Po završetku prvog sata koji je (..) održala mom razredu, znala sam da moji prijašnji planovi padaju u vodu. Shvatila sam koliko je fizika nešto što nikada neću moći ostaviti sa strane.
U pamćenje mi se usjeklo njezino samopouzdanje i lakoća kojom predaje. Mislim da je ona osoba za koju se može reći da je stvorena za predavanje. Iako je moje životno iskustvo možda i dalje oskudno, u već 15 godina koliko se obrazujem, profesorica (..) je jedna od najpoštenijih osoba koja mi je predavala. Pravila su bila jasna, kao i kriteriji. Znao se red i nikada nije bilo nelogičnosti ili davanja ocjena tek tako, “na lijepe oči” ili pak zbog neslaganja. Bilo je jasno koliki je trud potreban za 2, 3, 4 ili 5, ali i što se dobiva neradom. U niti jednom trenutku nisam pomislila da se nekoga favorizira ili nepravedno tretira samo zbog subjektivnog doživljaja profesorice. Svaka ocjena koja je dana meni ili mojim kolegama je bila pravedna.
Godine 2019. Moj je eksperimentalni rad odabran za Hrvatski turnir mladih fizičara (http://iypt.icm.hr/), što znači da je bio u top 10 prijavljenih. Taj rad nikad ne bi vidio svjetlo dana da mi mentorica nije bila upravo prof. (..). Mislim da je potrebno napomenuti da je to bio prvi put u mom životu da pišem istraživački rad i provodim eksperiment od početka do kraja. Unatoč tome, uz mentorstvo profesorice (..) se nikada nisam osjećala kao da je to nemoguć zadatak ili da nisam sposobna za tako veliki pothvat. Uvijek je bila dostupna za moja pitanja, i izvan radnog vremena, kada bi neki zasigurno digli ruke.
Kada sam saznala da sam primljena na natjecanje i to joj rekla, sreća na licu profesorice mi je odagnala sav strah od javnog nastupa i toga što su svi ostali natjecatelji imali puno više iskustva. Kao što je već spomenuto, studiram na Sveučilištu u Strasbourgu. Od 240 kolega koji su bili sa mnom prošle godine, ja se mogu pohvaliti da sam 15. po ocjenama. Mislim da do toga ne bi došlo da je tog rujna 2016. moj prvi sat fizike u srednjoj školi predavao itko osim profesorice (..). Čast mi je reći da je bila dio mog obrazovanja. Iako se trenutno vrte neistine i pokušaj da je se kazni samo zato što je držala do reda u svojoj učionici, ona za mene jest i uvijek će biti jedna od osoba zbog koje sam upravo ovdje gdje jesam. Smatram je primjerom savršenog profesora.
Juraj Berković, bivši učenik XVI. gimnazije:
Kao bivši učenik koji je satove fizike pohađao kod navedene profesorice, smatram da su ove optužbe besmislene, čak bih rekao i smiješne. Srednju školu sam završio prije tri godine i nisam bio niti približno odličan učenik, čak sam iz fizike bio dobar ili dovoljan, ali smatram da je profesorica (..) bila veoma realna. Što više, upravo ta profesorica kod koje sam imao ocjenu "dobar" je zaslužna za to što sam na fakultetu predmet "Fizika" prošao iz prvoga puta, za razliku od nekih kolega "odlikaša" koji su predmet prenosili i na druge godine.
Još uvijek nisam roditelj, ali razumijem da je svakome njegovo dijete najbitnije, te da svatko želi da mu dijete ima odličan uspjeh u školi, no bez obzira na to mislim da ovo nije način. Očito je da se radi o utjecajnim roditeljima, koji bi svakako mogli financirati svoje dijete (odnosim se na dio u kojem je otac navedenog učenika spomenuo stipendiju). Također, pročitao sam i da način ocjenjivanja profesorice nije adekvatan, te me zanima da li bi njihova reakcija bila identična da su i oni samo "obični ljudi". Ovakvo ponašanje je samo primjer nedostojanstva i egocentrizma, jer svojim postupkom ti roditelji nisu razmišljali o tome da ista profesorica može ostati bez posla, samo zato što je za razliku od mnogih danas realna i poštena, te savjesno obavlja svoj posao. Predstavlja pravi primjer "starog profesora" kojemu nije bitno tko ste, tko su vaši roditelji, nego vaše znanje. Slobodno mogu reći da bih sutra i svome djetetu poželio jednog takvog profesora. Ne znam kakav će biti ishod ovog slučaja, ali se nadam da će nadležne osobe procijeniti što je prava istina i kako pravedno postupiti, jer sve osim toga je potpuno pogrešno i prema profesorici (..), ali i prema tom učeniku.
Adam Gašpar, bivši učenik XVI. gimnazije:
Profesorica (..) je tip profesora koji ti se sve više sviđa što si stariji. Kao prvašić ti je naizgled strašna, a kao maturant ju smatraš jednom od najboljih profesorica u školi. Veoma pravedna (iako se to ponekad ne sviđa ljudima, pogotovo mlađima koji su navikli na lagane ocijene iz osnovne škole i praktički nula otpora učitelja), prof. se vodi iskrenim moralima te bih ju bez premca svrstao pod profesionalno najintegritetnije predavače u XVI. gimnaziji. Osobno, njena predavanja su imala važnu ulogu u mojem odabiru fakulteta, te me zainteresirala za strojarstvo i fiziku. Da nije bilo profesorice (..), vjerojatno danas ne bi bio pred vratima toga da postanem bakalar strojarstva. Uzimajući sve ovo u obzir, smatram da je njeno postupanje u ovom scenariju bilo korektno i da je učinila pravednu stvar. Hrvatski obrazovni sustav je mnogo bolji bez profesora koji zatvaraju oči na nepravilnosti i nezaslužene ocijene i profesorica (..) je tip osobe kojega nije strah suprotstaviti se autoritetu ako je moralno upitan.
Jelena Mandić-Mušćet i Bojan Mušćet, roditelji učenica XVI. gimnazije
Kao roditelji dviju djevojaka od kojih je jedna završila 16. gimnaziju, a druga je pohađa, pružamo podršku profesorici fizike o kojoj od naših kćeri nikad nismo čuli ružnu riječ niti kritiku njezina rada u razredu. Dapače, riječ je osobi o kojoj govore često, uvijek s poštovanjem i svojevrsnim divljenjem jer je ona profesorica starog kova: stroga, ali pravedna. Jasne granice i čist račun – toga kod prof. (..) nije nedostajalo, što je našim curama pružalo dojam jednog uređenog i sigurnog svijeta, u kojemu se unaprijed znaju pravila igre i nema neugodnih iznenađenja.
Naše su kćeri upisale jezičnu gimnaziju jer su im humanističke znanosti privlačnije od prirodnih. Stoga su se pomalo pribojavale fizike, što se pokazalo posve nepotrebno. Naime, (…) je profesorica koja tako dobro zna rastumačiti sadržaj iz svoga predmeta da su fiziku u stanju razumjeti, zavoljeti, a ponekad i briljirati, i učenici koje fizika zapravo ne zanima.
Profesorica ne tolerira prepisivanje, a vrednuje znanje, rad i trud. Jako cijeni zalaganje na satu odnosno pokazivanje interesa za predmet fizike i sklona je učenicima pružiti dodatnu šansu. Zanimljiva je činjenica, s obzirom na to da govorimo o jezičnoj gimnaziji, da razmjerno velik broj učenika bira i uspješno polaže fiziku kao jedan od predmeta na maturi, što je još jedan od pokazatelja njezinih stručnih kvaliteta.
Smatramo da nije nevažno spomenuti da profesorica podržava učenike u njihovim interesima i ambicijama izvan samoga predmeta fizike te se rado odaziva molbama kad trebaju preporuke za stipendije, nastavak školovanja u inozemstvu i sličnim situacijama.
Juraj Katalinić, bivši učenik XVI. gimnazije
Javljam se zbog nedavnih vijesti vezanih uz XVI. gimnaziju. Naime, bivši sam učenik, generacije 2016./2020. te mi je profesorica predavala sve četiri godine mog srednjoškolskog obrazovanja. Profesorica je uvijek bila pravedna, pogotovo kad su se dijelile ocjene te je osigurala da svi imaju jednake prilike i prava. Kao profesor, odlično je radila svoj posao. Zbog nje sam i upisao PMF. Smatram da ovo što joj se događa nikako nije pravedno te loš način prikazivanja nje u medijima nije ni blizu istine. Nadam se da ćete moći shvatiti koliko je ona brižna, marljiva i pravedna, kao profesorica i kao osoba.
Zoi Vuković Sesartić, bivša učenica XVI. gimnazije:
Voljela bih se osvrnuti na nedavne događaje i pružiti podršku profesorici koja nije zaslužila ovakav tretman, niti u vlastitoj školi ni medijima. Školu sam završila relativno nedavno, 2020. godine i sve 4 godine srednjoškolskog obrazovanja profesorica (..) predstavljala je autoritet kakav se očekuje od svakog profesora jedne ugledne gimnazije. To bi značilo da postavlja konkretne i jasne uvjete pod kojima želi u svojoj učionici održavati nastavu i očekuje od svojih učenika da ih poštuju, a mi zauzvrat dobivamo iskusnog predavača koji ”jezičarima” na primjeren način približava prirodnu znanost. Pravi profesor je onaj koji brine o svojim učenicima i poznaje ih na vrlo individualnoj razini, konzultira ih i potiče da se osamostaljuju jer ipak, ulaze u svijet koji ih ne bi trebao tretirati kao “mamine ili tatine sinove”. Zauvijek ću pamtiti profesoricu kao nasmijanu i vedru osobu, jednu od najdražih u školi. Ponašanje koje je ravnateljica pokazala ne priliči nekome na njenoj poziciji, pogotovo unutar obrazovnog sustava te bih htjela poručiti da će učenici uvijek biti na profesoričinoj strani!
Lea Faber, bivša učenica XVI. gimnazije
Bivša sam učenica XVI. gimnazije u Zagrebu gdje sam maturirala 2020. godine. Mogu Vam najiskrenije reći da je moj razred imao neizmjernu sreću što mu je profesorica (..) predavala fiziku i bila zamjenica razrednice.
Na početku prvog razreda, odmah je jasno objasnila pravila od kojih će bilo kakva devijacija biti kažnjena – ne prepisuj, ne koristi šalabahtere, ne ometaj nastavu, kada si prozvan ili imaš dogovor za odgovaranje moraš odgovarati, itd.
U prvom razredu svi smo je se pomalo bojali jer je bila ozbiljna i znalo se da nećeš ništa dobiti na lijepe oči, a uhvati li te kako varaš neće gledati kroz prste.
Razmišljajući o tome danas, iz perspektive studentice FER-a, teško mi je suzdržati smijeh. Znali smo se buniti protiv potpuno razumnih zahtjeva koje bi imala svaka profesorica jedne ozbiljne zagrebačke gimnazije, a maska hladne profesorice svakim semestrom bi sve više i više padala i otkrivala pravo srdačno lice.
Profesorica je bila stroga, ali pravedna. Uoči li tvoje redovito zalaganje i trud, znala bi to nagraditi ne kršeći svoja načela. Trudila se što više olakšati učenicima učenje kroz male eksperimente vezane uz obrađeno gradivo i brojne primjere. Ako ti nešto nije bilo jasno objasnit će ponovno, ako te zanimalo nešto više, bila je i više nego spremna objasniti. Također, to što je profesorica “stroga”, ne znači da je gradivo predmeta bilo zahtjevno ili preteško, već da joj je stalo do temeljnih principa nastave.
Jedna je od rijetkih profesorica koja je istinski vrednovala praćenje i rad na satu. Dobiveni plusići s nastave pretvarali su se u petice – što bi po mom mišljenju trebalo biti primjenjivo na svakom predmetu. Kontinuirano učenje je najučinkovitija vrsta učenja i najbolja priprema za fakultet i daljnji život.
Koncept nastave je bio jako dobro osmišljen, točno se znalo kada su ispiti, trudila sam se što redovitije učiti i među prvima odgovarati tako da sam mirna duže vrijeme kako bih si mogla što bolje organizirati izvannastavne aktivnosti - što sam itekako trebala jer sam intenzivno trenirala veslanje, u kojem sam tijekom srednje škole bila državna prvakinja.
Profesorica (..) ima jedinstvenu pojavnost; kombinaciju prirodne karizme i autoriteta kojeg je svatko poštivao, i koji joj je bio jedan od alata da nekog nezainteresiranog prvašića “jezičara” do kraja četvrte godine potakne na studiranje unutar STEM područja, baš kao i mene.