Nije vijest kad Slavonac jede slaninu, nego kad svoju najveću proda na more.
Ta tragedija se nedavno dogodila nakon što je na “Proljetnom vašaru” u baranjskom Karancu nepoznati investitor s kvarnerskog područja zakapario najljepši izložak u kategoriji “Princeza pušnice”, slaninu od 126 kilograma koju je na svom imanju odnjegovao Vladimir Škrobo Bajo, baranjski eno-gastro-etno majstor i vlasnik Baranjske kuće.
- Da, istina je to što se priča da je ova naša naša ‘Princeza pušnice’ prodana na područje Kvarnera. Ona je nastala na jednom našem tradicionalnom kolinju 29. studenoga, kada smo srušili bravca od 300 kila i od njega priredili tu tablu koja je nakon sušenja visoka dva metra i dvadeset centimetara i 130 centimetara široka - rekao nam je Vladimir Škrobo Bajo koji je nedavno pobijedio na istom vašaru sa slaninom dugačkom metar i pol i teškom 33 kilograma.
‘Kaput slanina’
Ove je godine otišao koji kvadrat slanine dalje. Nakon salamurenja u najvećem karanačkom koritu za šurenje polovica komad sirove leđne slanine dimljen je tjedan dana na bukovim i hrastovim drvima, a potom obješen da se na svježem baranjskom zraku dobro osuši.
- Kada smo je malo bolje tako veličanstvenu i veliku pogledali, dali smo joj naziv ‘Kaput slanina’. Tako smo došli i do ideje da u gornjem dijelu, gdje je onaj najfiniji dio oko vrata, napravimo mali prozorčić u kojem taman ima mjesta da se svi s njom uslikaju. Nitko nije pokušao taj kaput zatvoriti jer je s vanjske strane, koja se ne vidi na fotografiji, debeli dio kože koji se baš ne može zatvoriti.
Omotan oko škampa
Ali to ne znači da ne bi sljedeće godine mogli napraviti novi iskorak u dizajnu ‘Kaput slanine’, priča nam Bajo čiji specijaliteti u Baranjskoj kući od završetka mirne reintegracije oduševljavaju goste iz cijelog svijeta.
Tužni rastanak s baranjskom princezom pušnice i ispraćaj u kombiju se već dogodio. Cijena? Sitnica. Točno tisuću eura (70 kuna za kilogram), po tečaju na dan isporuke.
Po Baranji se već priča da je dio slanine završio na stolovima omotan oko kvarnerskih škampa. Dal’ je moguće?
