Kad je prije dvije godine predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran objavio da njegova institucija priprema inicijativu o Zakonu o jeziku, taj je tada još nepostojeći dokument postao u hipu izvor kontroverzi.
Dio konzervativnih intelektualaca iščekivao je taj zakon kao iskupljujući čin pročišćenja, nadajući se da će tvrdi legislativni akt konačno stjerati u kut "srpskohrvate", iz hrvatskog otjerati tuđice, a s hrvatskih plaža burger barove, chill out zone i fine dininge. S druge strane, liberalni je dio hrvatske javnosti sa strepnjom iščekivao "zakon o jezičnoj čistoći", očekujući u najmanju ruku ustašoidni zakonski tekst, poticanje brzoglasa, krugovala i slikopisa.
Mistifikaciju oko zakona potpirili su - možda i nehotice - sami njegovi...