Zorica Mihajlović, profesorica klavira u Glazbenoj školi Elly Bašić, napisala je pismo ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak, vezano uz neotvaranje glazbenih škola.
U pismu među ostalim stoji: "na ovaj čin me potaknuo sram, ponajprije zato što nisam ni znala niti mogla roditeljima svojih učenika odgovoriti na pitanje vraćamo li se u učionicu ili ne. Umjetničko obrazovanje, prvenstveno mislim na glazbene škole, opet je stavljeno na marginu općeg interesa, omalovaženo i podcijenjeno. Čitam sve te odredbe i pokušavam se pronaći u svemu tome, nažalost, bezuspješno. Glazbenih škola nema.
Želim obratiti pozornost na to da mi nismo ni blizu strukovnih i autoškola. Ne mogu shvatiti analogiju Vašeg pristupa. Jednako tako biste nas mogli tretirati kao tečaj ronjenja na dah, pletenja i kukičanja, stranog jezika i slično. Napominjem da smo mi škola po svim parametrima. I to škola koju Vi plaćate. Nimalo ne omalovažavajući strukovne škole i sve ostalo navedeno, opet se pitam, tko je ovdje lud. Osobno mi je izuzetno žao što u Vašim redovima ne postoji nitko tko bi se htio pozabaviti našim specifičnostima, kako i inače, tako i u ovoj situaciji. To smatram poraznim za naš sustav obrazovanja, u kojem bi umjetničko područje, prema zdravoj logici, trebalo imati posebno mjesto"
Zorica Mihajlović, dalje, tvrdi: "Uzimajući u obzir popuštanje pandemijskih mjera, upravo glazbene škole su one u kojima bi se nastava prema novim standardima mogla bez problema odvijati, Nastava instrumenta je individualna, a grupna nastava se odvija u manjim grupama. Jedina specifičnost su ansambli, nastava komorne i skupnog muziciranja, ali to ne obuhvaća niti dvadeset posto naših aktivnosti. Prema tome, mi smo bili prvi koji smo mogli dobiti zeleno svjetlo za vraćanje u škole, pa bi se možda ostale škole mogle , unutar svojih mogućnosti, ugledati na našu sistematiku i princip rada. Ali nas se spominje samo usput, kao kolateralne žrtve".
Djeci je, nastavlja ova profesorica, muzika bila bijeg i terapija. "Ni jedan od mojih 35 učenika nije rekao niti jednu pozitivnu riječ o školi na daljinu, pod time mislim na općeobrazovne škole, ne zato jer se kolege nisu trudili, nego zato jer su djeca umorna i izbezumljena. Roditelji nisu ni pedagozi, ni učitelji, ni odgajatelji. Ovo su samo informatičke a ne metodičke tehnologije, koje su glumile da držimo glavu iznad vode". U pismu je zaključila: "Cijenim i poštujem rad svih, ali odgovorno tvrdim da je u slučaju umjetničkih škola napravljen ogromni propust".
Odgovor joj je stigao iz Ministarstva znanosti obrazovanja, od Petre Jenjić koja je koordinatorica na projektu Podrška provedbi Cjelovite kurikularne reforme, a u pismu među ostalim stoji: "Svjesni smo i cijenimo ogromni trud kojeg Vi i kolege svakodnevno ulažete kako bi djeca dobila kontinuitet u obrazovanju u ovoj izvanrednoj situaciji koju nitko od nas nije mogao predvidjeti. Razumijemo kako je program glazbenih škola specifičan te da je izazovno prenijeti cjelovitu glazbenu i umjetničku poruku posredstvom informacijsko-komunikacijskih tehnologija.Sve mjere i preporuke koje je Ministarstvo izdalo u suradnji s nadležnim tijelima i službama nastoje zaštititi dobrobit djece, kao što ste i sami istaknuli. Epidemiološka slika uvjetovala je razvoj nastave na daljinu i/ili povratka djece u škole.
Naputak je da, ako je moguće, nastava do kraja školske godine odvija na daljinu, dok se nekolicina djece koja nema kvalitetne uvjete za obrazovanje od kuće može vratiti u školske klupe. Dakako, ovo rješenje nije idealno niti odgovara svima, ali je rezultat najbolje procjene epidemiologa i nadležnih službi koji, kao i svi mi, nastoje zaštititi djecu i nastavno osoblje te njihove obitelji. Još jednom zahvaljujemo na Vašem vremenu, dojmovima i konstruktivnim kritikama te se nadamo da ćete uspješno završiti ovu školsku godinu, unatoč svim poteškoćama kojima smo svjedočili".
HZJZ danas je objavio upute za rad glazbenih škola