Koliku će uštedu donijeti izmjene Zakona o lokalnim izborima neće ovisiti o volji zakonodavca koji ukidanjem zamjenika gradonačelnika (župana i načelnika) u manjim mjestima smanjuje broj dužnosnika, nego o domišljatosti aktualnih lokalnih čelnika.
Oporba je već upozorila da gradonačelnici koji će nakon sljedećih lokalnih izbora ostati bez zamjenika za njih otvaraju pročelnička mjesta i raspisuju natječaje. Moglo bi, dakle, ostati sve manje-više isto, samo bi se promijenila stavka iz koje im ide plaća. Zakonske izmjene koje ništa drugo nisu ni ponudile u pravcu racionalizacije tijela lokalne samouprave teško možemo nazvati čak i kozmetičkima, a kamoli reformskima.
Vlada nije pokazala hrabrost i volju da bilo što suštinski promijeni u neracionalnom i nefunkcionalnom ustroju lokalnih vlasti, čija se apsurdnost najbolje pokazala proljetos kad smo bili u lockdownu. Tada smo imali zabranu kretanja između općina i gradova, što je u mnogim sredinama dovelo do toga da građani nisu mogli do ljekarne ili dućana jer se nalaze u drugoj općini!
Vladajućima, međutim, čak ni to nije bio povod da se napravi analiza gradova i općina, te da se one koje ničim ne opravdavaju svoje postojanje i ne mogu se financirati naprosto ukinu. Ili da se barem u onima koje se ne mogu financirati uvedu načelnici volonteri. Problem, međutim, nisu samo mjesta koja ne opravdavaju status samostalnih jedinica lokalne vlasti, nego i upravljanje velikim gradovima, što se posebno odnosi na Zagreb.
Sustav funkcionira tako da glas i volja građana ne dopiru do ljudi koji upravljaju gradom, a kamoli da su u prilici odlučivati o stvarima koje se tiču njihova svakodnevnog života. Postoje vijeća gradskih četvrti i mjesni odbori u kojima sjede neki ljudi i za to primaju naknade, ali nikome nije jasno kakva je njihova stvarna uloga. Umjesto da se glas i potrebe građana čuju preko tih tijela, prisiljeni su se samoorganizirati, a da bi zaštitili kvalitetu života u svome naselju, prisiljeni su na prosvjede i kampiranja na zelenim površinama kako bi ih spasili od građevinskih nasrtaja.
Ponuđene zakonske izmjene pokazuju da njihovim autorima nije cilj osigurati da građani sami odlučuju o tome hoće li se u njihovu naselju naplaćivati parking, hoće li se trake pojedinih prometnica pretvarati u parkirališta, gdje će se prikupljati i kada će se odvoziti smeće, hoće li se na slobodnim prostorima graditi ugibališta za autobuse ili će se oni pretvarati u gradilišta...
Umjesto da se zakonskim intervencijama postigne to da se što više osigura utjecaj samih građana na upravljanje i lokalne vlasti prisili da slušaju i provode njihovu volju uvažavajući javni interes i životne potrebe stanovnika, Vlada je otišla u potpuno drugom smjeru.
Žele izmijeniti odredbu o prebivalištu tako da za isticanje kandidature ne bude više uvjet prebivalište u trajanju od šest mjeseci nego je dovoljno da kandidat u mjestu u kojem se želi natjecati za dužnosničku poziciju prebiva na dan raspisivanja izbora. To znači da građanima neće nuditi kandidate koji s njima žive i koji razumiju njihove potrebe, nego one s kojima mogu napraviti najbolji PR i ugrabiti vlast.