ZAGREB - Mađarska je odlukom parlamenta nacionalizirala II. stup. Ušteđenih više od 13 milijardi dolara slit će se u državni proračun kako bi se smanjio deficit i javni dug. Priča o nacionalizaciji obvezne mirovinske štednje trajala je nešto manje od tri mjeseca, a u Hrvatskoj je ta ideja prvi, i zasad, posljednji put spomenuta početkom 2009., no do danas se ništa nije dogodilo. Bivši premijer Ivo Sanader tada je tvrdio kako je mirovinska reforma koja se temelji na tri stupa promašena i neisplativa .
Državi fali 16 milijardi...
Kad je na čelo Vlade postavljena Jadranka Kosor , ukidanje II. stupa nije se više spominjalo, barem ne javno, ali još nitko nije izričito rekao da se to neće dogoditi. Što je i logično: država se ne želi odreći moguće financijske injekcije od 30 milijardi kuna kojima raspolažu obvezni mirovinski fondovi jer će za isplatu mirovina iz stupa generacijske solidarnosti ove godine u proračunu nedostajati više od 16 milijardi kuna. A opet, mirovinski fondovi izašli su u susret Vladi otkupom dionica Ine, pa se nadaju, doznajemo, da će ih država poštedjeti.
Istovremeno je otvoren problem onih 120.000 radnika koji su u II. stup ušli dragovoljno jer su im 2002. godine službeni izračuni najavljivali i do nekoliko stotina kuna veća primanja u starosti. Od 120.000 “dobrovoljaca”, u mirovini je njih 650, koji uključivanje u mirovinsku reformu plaćaju od 500 do više od 1500 kuna manjom mirovinom nego što bi je imali da su ostali u starom sustavu.
Mizerne mirovine
Umirovljenicima u ovoj kategoriji država može tek omogućiti isplatu dodatka za nove umirovljenike, što bi proračun godišnje stajalo oko šest milijuna kuna. Radnicima iz iste kategorije može se omogućiti povratak u I. stup, odnosno prebacivanje njihova ušteđenog novca iz ruku privatnih fondova u državnu blagajnu . Riječ je o nešto više od sedam milijardi kuna. Obvezni mirovinski fondovi tog su se iznosa spremni odreći jer im priče o mizernim mirovinama iz II. stupa donose samo negativni publicitet. Usto, u Ministarstvu gospodarstva ozbiljno se razmatra smanjenje naknada za upravljanje mirovinskim fondovima koji bi također, iako neznatno, utjecali na visinu mirovine.
O ovome već govore i savjetnici u mirovinskim fondovima kad odgovaraju na sve učestalije upite nezadovoljnih radnika.
- Kako sada stvari stoje, za mirovinu od 1000 kuna iz drugog stupa radnik s prosječnom plaćom trebao bi raditi 88 godina. To je nevjerojatan podatak koji otkriva da reforma nije uspješna. Za 1000 kuna mirovine iz II. stupa potrebno je uštedjeti čak 300.000 kuna u petpostotnoj uplati doprinosa - pojašnjava predsjednik HSU Silvano Hrelja.
Začarani krug
Štednja od 10 ili 15 godina zasigurno je neprihvatljivo mala da bi se ostvarila pristojna primanja iz II. stupa, ali problem mizerne mirovine imat će i oni radnici koji su bili na gornjoj granici obveznog ulaska u mirovinsku reformu, pa se broj žrtava II. stupa može povećati za još dvadesetak tisuća.
Unatoč svemu, ukidanje ili nacionalizacija II. mirovinskog stupa bilo bi najlošije rješenje. Struka upozorava kako je izdvajanje pet posto premalo i za osiguranike neisplativo. Izračuni pokazuju da bi isplativo bilo tek izdvajanje od 10 posto. Vladi je u više navrata predlagano da se povećanja naprave postupno, s pet na sedam, pa na devet i na kraju na 10 posto. Međutim, svako povećanje uplata u II. stup znači i smanjenje prihoda u stupu solidarnosti i u konačnici veću proračunsku rupu na stavci mirovina. A povećanje izdvajanja iz plaća za mirovinu ne dolazi u obzir jer su nameti na plaću u Hrvatskoj među najvećima u Europi.