ZAGREB - Od 40 najvažnijih mjera iz Programa gospodarskog oporavka, koji je Vlada donijela 19. travnja 2010., dosad je provedena jedva trećina, odnosno njih 13. Još 27 mjera ili tek čeka provedbu, ili su u fazi provedbe, a od jednog dijela mjera već se odustalo.
Među tim mjerama je i smanjenje broja zaposlenih u javnim poduzećima: u Banskim je dvorima procijenjeno da u uvjetima kada burzu rada opsjeda više od 330.000 nezaposlenih, ne treba dolijevati novo ulje na vatru, k tome još u izbornoj godini, pa je odustajanje od te mjere objašnjeno potrebom za radnom snagom zbog provedbe investicijskih projekata.
S druge strane, za dio mjera jasno je da su kolateralne žrtve odnosa unutar vladajuće koalicije, jer HSS, primjerice, baš i nije sklon prodaji državnog udjela u Podravci, dok se s nekim mjerama, poput novih zakona koji bi privukli strane ulagače, jednostavno kasni.
Program gospodarskog oporavka donio je ukupno 131 mjeru i jedini je dokument ove Vlade koji je dobio izuzetno snažnu i gotovo jednoglasnu podršku hrvatske javnosti. Prije godinu dana napisali smo da će Jadranka Kosor, uspije li provesti program, “biti zapamćena kao dosad najuspješniji hrvatski premijer nakon Nikice Valentića”. Nije uspjela, a razočaranje građana danas je proporcionalno prošlogodišnjim visokim očekivanjima.
Koautor Vladinog Programa Željko Lovrinčević, viši znanstveni suradnik Ekonomskog instituta u Zagrebu, danas je razočaran možda i više od javnosti.
- Program se provodi, ali fragmentarno i sporo i očito je da nema, ali i da nije ni bilo političke hrabrosti da se oštrije reforme provedu u cijelosti - rekao je prošli tjedan Lovrinčević. Danas, u izbornoj godini, više nitko ne može očekivati da Vlada nastavi s reformama, iako je posve jasno da će sljedeća Vlada, ma u kojem sastavu bila, morati nastaviti u istom smjeru.
- Moramo platiti kamatu za sve propuštene prilike - kaže Lovrinčević.
Da se program provodio kako je bio zacrtan, nedvojbeno bi premijerku kratkoročno učinio najnepopularnijom osobom u državi.
Prije godinu dana Vlada je najavila oštru reviziju povlaštenih mirovina, smanjivanje poreza na dohodak, zaustavljanje isplate regresa i božićnica državnim službenicima, zaustavljanje nelikvidnosti po kratkom postupku i skraćivanje roka plaćanja na 45 dana...
Da budemo do kraja pošteni, Vladi ćemo priznati (baš kao i Lovrinčević) nekoliko mlakih poteza. Doista se zagreblo po sustavu poreza na dohodak (premalo i neučinkovito) i neke od povlaštenih mirovina danas su manje nego prošle godine. Vlada je udarila na korupciju, čak toliko tvrdo da se ponekad stječe dojam da je akcija izmakla kontroli i zaživjela samostalnim životom.
Za razliku od Nikice Valentića s čijim reformama su svi u početku uspoređivali Program gospodarskog oporavka, Jadranka Kosor nije imala prostora za etapno odustajanje. Međunarodno okruženje u kojemu je kriza dosezala vrhunac nije joj za to dalo priliku. Isto tako, za razliku od Valentića, Jadranka Kosor svoju Vladu nije sastavila sama. Naslijedila ju je u paketu od svojeg prethodnika koji je danas najkrupnija žrtva antikorupcijske točke njena programa.
Kao i Valentić, i Kosor je shvatila da za poslove koje sama ne zna napraviti treba odabrati vrhunske stručnjake (tako je i nastao Program gospodarskog oporavka). Ali za razliku od uvijek beskrajno uvjerljivog Valentića, Kosor se, kako je vrijeme odmicalo, sve više gubila u vlastitoj nervozi i nesigurnosti.
'Ili hitne reforme ili ćemo bankrotirati'
Lovrinčević vjeruje da u Hrvatskoj neće biti pomaka “sve dok vodeće političke stranke ne započnu Hrvatsku izvlačiti iz rupe zajedno”. Za razliku od Valentića, on je danas daleko manje optimističan. I premijerkin tim gospodarskih savjetnika u kojemu su uz njega sjedili i Borislav Škegro, Sandra Švaljek i Željko Perić danas se sastaje tek povremeno, u prorijeđenom sastavu i, kako i sam Lovrinčević kaže, s malim utjecajem na događaje.
- Savjet radi, sastajemo se povremeno, ali više nema vremena, sada su svi planovi okrenuti prema politici, EU i izborima - kaže Lovrinčević.
Najveća opasnost više nije odustanak od Programa oporavka koji bi, kaže Lovrinčević, kada bi ga se htjelo oživjeti morao pretrpjeti značajne modifikacije. Opasno će biti ako ni nova Vlada ne skupi dovoljno snage i hrabrosti da pokrene zamrznuti proces reformi. Dogodi li se to, bankrot hrvatskog financijskog sustava bit će vjerojatno najtvrđi od svih koje smo u Europi vidjeli.