Uskok je na temelju rezultata istrage pribavljenih putem međunarodne pravne pomoći i kaznene prijave tzv. poreznog Uskoka proširio istragu protiv Zdravka i Marija Mamića, Damira Vrbanovića, Sandra Stipančića i Igora Krote koje ovoga puta tereti da su iz Dinama izvukli još 1,7 milijuna eura.
Mamić i njegovi suosumnjičenici i u ovom su slučaju, prema tvrdnjama Uskoka, postupali slično kao u ranijima u kojima je iz Dinama navodno izvučeno preko 270 milijuna kuna. Tužiteljstvo ponovno tvrdi da su se Mamić i ostali organizirali u zločinačko udruženje kako bi preko poduzeća u inozemstvu izvukli novac od transfera Dinamovih igrača.
Uskok u priopćenju, ne navodeći imena, ističe da je Mamić kao izvršni dopredsjednik i član uprave Dinama 2007. i 2008. u dogovoru s glavnim direktorom Vrbanovićem, sinom Mariom te Stipančićem i Krotom koji su vodili poslovanje njegove inozemne tvrtke poduzeo "niz radnji" kako bi zaradio na štetu Dinama.
Vrbanović je u dogovoru s Mamićem u ime Dinama s tvrtkom Marija Mamića 12. srpnja 2007. zaključio ugovor kojim se utvrđuje je da je njegova tvrtka "vlasnik svih igračkih prava jednog nogometaša, a GNK Dinamo prihvaća i preuzima ta prava te se za njih obvezuje u dvije rate platiti 500.000 eura".
Iako su znali da zapravo nisu vlasnici igračkih prava Mario Mamić, Stipančić i Krota potom su Dinamu ispostavili dva fiktivna računa od po 250.000 eura čije je plaćanje navodno odobrio Zdravko Mamić.
Osim toga Mamić je, po tvrdnjama tužiteljstva, nakon što je Dinamo krajem lipnja 2007. s jednim engleskim klubom zaključio ugovor o transferu nogometaša, sa sinom dogovorio da će Dinamo zaključiti fiktivni ugovor s inozemnom tvrtkom koja će potom novac prebaciti na račun Maria Mamića.
Na temelj fiktivnog sporazuma Mamić je 13. veljače 2008. naložio neosnovano plaćanje 1,2 milijuna eura s Dinamova računa na račun strane tvrtke nakon čega je na Marijevom računu završilo najmanje 400.000 eura. Uskok tvrdi i da su "neosnovano isplaćeni iznos" od 1,2 milijuna eura otac i sin Mamić "podijeli i koristili za svoje potrebe". Neslužbeno doznajemo da se radi o transferu Vedrana Ćorluke u Manchester City.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
USKOK je, na temelju rezultata istrage pribavljenih putem međunarodne pravne pomoći i kaznene prijave Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija, donio rješenje o provođenju i proširenju istrage protiv petorice hrvatskih državljana (1959., 1959., 1982., 1970., 1968.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju u sastavu zločinačkog udruženja te pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju u sastavu zločinačkog udruženja. (29.12.2016.)
Osnovano se sumnja da su I. okr., kao izvršni dopredsjednik i član Uprave GNK Dinamo, zajednički i dogovorno s II. okr., glavnim direktorom i članom Uprave GNK Dinamo, te u dogovoru s III. okr. vlasnikom jednog inozemnog trgovačkog društva i IV. i V. okr. voditeljima poslovanja tog društva, od 12. srpnja 2007. do 29. srpnja 2008., u Zagrebu, poduzeli niz radnji s ciljem da I., II., III., IV. i V. okr. , na štetu GNK Dinamo, pribave znatnu nepripadnu imovinsku korist.
U cilju realizacije plana grupe, II. okr. je 12. srpnja 2007., sukladno dogovoru s I. okr., u ime GNK Dinamo s društvom III. okr. zaključio Ugovor kojim se utvrđuje je da je njegovo društvo vlasnik svih igračkih prava jednog nogometaša a GNK Dinamo prihvaća i preuzima ta prava te se za njih obvezuje u dvije rate platiti 500.000 eura.
Iako su znali da navedeno društvo nije vlasnik igračkih prava nogometaša, slijedom zaključenog Ugovora III., IV. i V. okr. su, sukladno dogovoru s I. okr., u ime društva GNK Dinamo ispostavili dva fiktivna računa na iznose od po 250.000 eura.
Potom je I. okr. naložio neosnovano plaćanje 500.000 eura s računa GNK Dinamo na račun društva III. okrivljenog čime je tom društvu, na štetu GNK Dinamo, pribavljena nepripadna imovinska korist od 500.000 eura, odnosno 3.630.472,75 kuna koji iznos su potom I., II., III., IV. i V. okr. koristili za svoje potrebe.
Nadalje, I. okr. je, kao izvršni dopredsjednik i član Uprave GNK Dinamo, u cilju pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi za sebe i III. okr. na štetu GNK Dinamo, nakon što je 30. lipnja 2007.
GNK Dinamo s jednim engleskim klubom zaključio ugovor o transferu jednog nogometaša, s III. okr. dogovorio da će GNK Dinamo s jednim inozemnim trgovačkim društvom zaključiti fiktivni Sporazum na temelju kojega će GNK Dinamo navedenom društvu neosnovano platiti novčani iznos koji će biti proslijeđen na račun III. okrivljenog.
Nakon toga je 21. kolovoza 2007. sklopljen fiktivni Sporazum kojim GNK Dinamo daje punomoć da navedeno društvo do 31. prosinca 2007. na engleskom tržištu zastupa interese nogometaša te se obvezuje da će ako nogometašu u navedenom roku pronađe klub društvu isplatiti naknadu od 1.200.000 eura.
Na temelju fiktivnog Sporazuma I. okr. je 13. veljače 2008. naložio neosnovano plaćanje 1.200.000 eura s računa GNK Dinamo na račun društva, od kojeg iznosa je na račun III. okr. isplaćeno najmanje 400.000 eura, iako su I. i III. okr. znali da nije bilo nikakve osnove za navedeno plaćanje s obzirom da navedeno društvo ni na koji način nije posredovalo u transferu nogometaša iz GNK Dinamo u engleski klub budući da je transfer realiziran prije osnivanja navedenog društva i prije sklapanja fiktivnog Sporazuma između GNK Dinamo i navedenog društva. Neosnovano isplaćeni iznos od 1.200.000 eura I. i III. okr. su podijeli i koristili za svoje potrebe.