Splitom se kretala velika povorka pod nazivom "Dosta!" kojom se u udruzi Domine traže zakonske promjene vezane uz ženska prava i pravo na pobačaj. Povod je slučaj trudnice Mirele Čavajde, čije je nerođeno dijete suočeno sa strašnom dijagnozom tumora na mozgu, no u Hrvatskoj nije uspjela ostvariti prekid trudnoće.
Pred Hrvatsko narodno kazalište u Splitu prvo je stigla skupina žena odjevena u prepoznatljive crvene mantile i s bijelim kapicama na glavama koje im skrivaju lica. Riječ je o asocijaciji na seriju "Sluškinjina priča" u kojoj su na isti način odjevene sluškinje odnosno plodne žene koje su prisiljene rađati i nositi djecu višim kastama toga društva.
Pismo nerođenom sinu
Kako javlja Slobodna Dalmacija, na samom početku prčitali su pismo Čavajde koje je ranije u četvrtak objavljeno u medijima.
- Moj sine, moj Grga… Pišem im ovo pismo, da razumiju… imam im potrebu reći što ti i ja odavno znamo.
Kao majka jednog sinčića za kojeg živim i noseći tebe ovih 6mj. ispod srca mogu iskreno reći vi ste svjetlo i bit mog života. Nema ničega iznad toga. Zato smo suprug i ja toliko i htjeli sinu podariti bracu ili seku.
Ali moj Grga umire. Nakon jučerašnjeg posljednjeg pregleda nema dvojbe, nema više niti tračka nade za kou sam se lovila sve ovo vrijeme. Pregled sam obavila kod ginekologinje Tene Kovačević kojoj me uputila prijateljica koja je za nju saznala istražujući. Niti jedan doktor u našim bolnicama, a bila sam u puno ovih tjedana, nije mi rekao za nju, već moja prijateljica. To sam shvatila kao još jedan poraz našeg zdravstvenog sustava.
Naime ova predivna i topla doktorica Tena jedini je specijalist fetalne medicine u Hrvatskoj. Školovala se i specijalizirala u Londonu na Institutu Fetalne medicine pod okriljem lječnika čija su otkrića revolucionirala to područje. Ti čarobnjaci, spašavaju živote beba i vrše zahvate na njima dok su još unutar maminih trbuha i donose ih na svijet zdrave. Ali po njima, za Grgu to nije opcija. Mom Grgi nema spasa.
Jučerašnji pregled je trajao 2 i pol sata. To im je praksa u ovakvim rijetkim slučajevima poput Grginog. Ultrazvuk kojim me pregledavala je toliko precizan, detaljan i trasparentan da sam ostala zapanjena. Mi takav ultrazvuk nemamo ni u jednoj od naših bolnica što smatram nužnim. Uistinu žalosno!
Nakog dodatnog konzultiranja s londonskim stručnjacima putem maila i usmeno ispred mene, nakon iscrpnog nalaza od 4 pune stranice i detaljnog objašnjenja tog istog, dijagnoza je ponovo bila jasna. Našem Grgi nema spasa. Ili nastupa smrt vrlo brzo u maternici ili odmah po rođenju. Tumor raste, sve je veći i pitanje je trenutka kada će mu srčeko stati. To može biti danas, sutra ili neposredno po njegovom rođenju. Živjeti neće.
Ovo pišem jer ovakih stručnjaka u Hrvatskoj nema. Samo Tena. Pitam se zašto? Gdje su? Mogli bi pomoći majkama i ženama u sličnim situacijama kao što je moja i spašavati živote beba. Zašto me bar na nju nitko nije uputio, kada su mi već prešutili mogućnost slanja zahtjeva etičkim povjerenstvima te uputili u Sloveniju! Kako su naši doktori to znali, a nisu znali za jedinu stručnjakinju i uputili me njoj na pregled? - stoji u pismu.
Poniženje na ginekologiji
Pjacom je odzvanjala pjesma "Marčelina" Tome Bebića. Jedna od govornica rekla je da se osjeća posramljeno.
- U Hrvatskoj ti se neki užasi mogu dogoditi samo i isključivo zato što si žena. Oni koji mogu i koji su i plaćeni da ti olakšaju bol, neće učiniti išta. Pardon, to bi bilo i dobro. Osjećam toliko gađenje koje mi onemogućava da išta napišem. Hvala ti Mirela, znam sve. Ili skoro sve. Bijesna sam na sebe kad se sjetim koliko sam puta ušutljela kada sam trebala vikati. Tako sam odgajana. Patnja je ovdje uzdignuta na pijedestal, ona je nekada jedino mjerilo ženske vrijednosti. Ne želim nikome da ikada saznali koliko boli ti sada osjećaš. U ovoj zemlji će sinovima biti neizmjerno lakše. Kažu, kada te netko napadne treba vikati da ga zbuniš i da te možda čuju oni koji će ti pomoći. Tako se i ova država ponaša prema ženama, kao nasilnik na cesti. Tako se i mi moramo ponašati, da su nam barem rekli da možemo vikati. Možda se priče poput Mireline ne bi ni dogodile - kazala je govornica dodavši nekoliko puta za vrijeme svoga govora kako se nikada nije osjećala onoliko poniženo koliko na odjelu za ginekologiju i porodništvu.
'Sluškinje' i prosvjednici su stigli pred Staru gradsku vijećnicu gdje su još jednom vriskom pokazale što misle.
- Danas smo bijesne jer se opet netko usudio tretirati nas kao druge i odlučivati umjesto žene. Poštujemo pravo na odluku žene da odlučuje o svojem životu. Odavno znamo da nisu neinteligente, da nisu manje obrazovane, da nisu histerične i da nisu stigle iz ničijeg rebra. Slučaj Mirele Čavajde pokazuje da nema prava. Ostavka ministra Beroša i cijele Vlade neće ništa promijeniti, ali hoće revizija rada svih bolnica. Ženska mreža Hrvatske zahtjeva ukidanje priziva savjesti. Agonija kojoj je izložena došli smo do točke kada moramo stati i vratiti se unatrag - rekla je Mirjana Kučer iz Domine.
- Tko su ti prizivači? Dajte nam imena, dajte nam registar! Priziv nije apsolutno pravo, država mora osigurati da se njezini zakoni provode i zato diljem zemlje vičemo: DOSTA! - kazala je, piše Slobodna Dalmacija.