Prostora za povećanje plaća ima, ali ne toliko da bi trenutačni sindikalni zahtjevi o prosječnoj plaći mogli biti ispunjeni. To sam doživio kao lijepu želju kojoj treba težiti, kaže ekonomist Viktor Viljevac kada ga pitamo koliko su zahtjevi sindikata, izneseni na današnjem prosvjedu, uistinu realni.
Naime, danas se oko 10.000 građana okupilo na velikom prosvjedu na koji su građane, radnike i umirovljenike pozvale tri sindikalne središnjice. Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata te Sindikat umirovljenika Hrvatske, pod sloganom "Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine". Vladi, koja tvrdi da nema novca, sindikalist Mladen Novosel poručio je da u deset godina nije ni pokušala „ubrati novac“ koji ostaje privatnom sektoru, u kojem, kako tvrdi, „leži 336 posto dobiti“ ostvarene u proteklih nekoliko godina, dok dvije trećine od 950.000 radnika prima minimalnu ili tek nešto višu plaću.
Stoga, jasni su sindikalisti, zahtijevaju povećanje minimalne plaće na 1100 eura neto, prosječne plaće na 2200 eura neto te prosječne mirovine na 1100 eura neto.
O tim zahtjevima razgovarali smo s Tomislavom Kišom iz Novog sindikata, bivšom saborskom zastupnicom Katarinom Peović (Radnička fronta) te ekonomistom Viktorom Viljevcem, koji je u analizi za 2024. godinu izračunao da su plaće u privatnom sektoru mogle biti oko 10 posto veće, a da marže ostanu na relativno visokoj razini.
Međutim, oko realnosti novih zahtjeva sindikalista kaže, nažalost, nije optimističan.
‘Trebamo pričekati brojke‘
- Ostvarenje sindikalnog zahtjeva da prosječna plaća bude 2200 eura ne bi bilo moguće ni da tvrtke posluju s nultom dobiti, pojašnjava Viljevac.
Što se tiče minimalne plaće od 1100 eura neto, to bi bio velik korak, a o iznosu povećanja minimalca moći će se razgovarati nakon 30. travnja, kada izađu financijski izvještaji, pojašnjava. Ipak, podsjeća kako je minimalac dosad dosta dizan, a da nije došlo do pada zaposlenosti. Naprotiv, na rekordnim je razinama. Stoga smatra da će prostora za dodatno povećanje moguće biti, ali kako bi se znalo koliko, potrebne su točne brojke o tome što je ovogodišnje povećanje minimalca napravilo.
- Za početak treba pričekati da izađu financijski izvještaji za 2025. godinu. Tek tada se može napraviti detaljna analiza, kada budemo znali kolika je profitabilnost i kolike su profitne marže, kaže Viljevac.
Komentirajući sindikalne podatke prema kojima je u razdoblju od 2015. do 2024. neto dobit poduzetnika porasla za 336 posto, dok su prosječne plaće porasle samo 72 posto, Viljevac kaže da su podaci točni, ali da ih treba tumačiti oprezno.
- Ranije razdoblje bilo je razdoblje oporavka nakon krize, bilo je očekivano da dobit jedno vrijeme raste više od plaća. Ali činjenica je da su profitne marže 2024. bile rekordno visoke u privatnom sektoru, tvrdi ekonomist.
Tomislav Kiš iz Novog sindikata smatra da su zahtjevi realni. Štoviše, tvrdi da je prema njihovim izračunima i minimalna plaća od 2050 eura neto potrebna za dostojanstven život garantiran Ustavom, gdje svaki radnik mora moći osigurati sebi i obitelji sredstva za život, za kulturu, prijevoz, odjeću, zdravstvo, školovanje i godišnji odmor, svjestan da promjena ne može "doći preko noći".
‘Jedino štrajk pali‘
Međutim, smatra kako prosvjedi sami po sebi nisu dovoljni.
- Prosvjedi služe za ukazivanje na problem, ali prava radnika ostvaruju se kroz kolektivne ugovore. Jedini pritisak koji doista dovodi do promjena jest štrajk - kaže Kiš.
Nadodaje kako je organiziranje štrajka u Hrvatskoj teško jer se sindikati često ne odlučuju na štrajk jer je zakonodavni okvir takav da je rizik velik. Kao primjer navodi zabranu štrajka u Rijeci.
- Imali smo zabranu štrajka u Rijeci i tada sav momentum nestane zbog sudske odluke, često iz nejasnih razloga. Nakon toga nestane žar, nestane zanos i ideja štrajka, tako i mogućnost promjene jednostavno zamre, pojašnjava.
Na pitanje kako štrajk u jednoj tvrtki može utjecati na stanje u državi, odgovara da su ključni granski štrajkovi. Naime, granski kolektivni ugovori i granski štrajk dobar su način za povećanje materijalnih prava, ali malo je sindikata koji to znaju organizirati jer je takvo što iznimno kompleksno.
- Zamislite da stanu sve trgovine, to bi bio ozbiljan pritisak. No radnici su nepovezani i izloženi prijetnjama, kaže Kiš.
‘Bogate se rijetki‘
Saborska zastupnica Katarina Peović također smatra da su sindikalni zahtjevi realni. Naprotiv, navodi kako opravdanja poslodavaca da nema novca nisu uvjerljiva. Kad dođe do krize, država provodi mjere koje nekim poslodavcima omogućuju ogromne profite. Država subvencijama pomaže njima, ne zaposlenicima, navodi Peović.
- Prvenstveno, poznato je da mnoge velike tvrtke potplaćuju radnike, dok su menadžerske plaće vrlo visoke, što je pokazatelj neravnomjerne raspodjele bogatstva.
S druge strane, vidi krivnju Vlade radi strukture hrvatskog gospodarstva, odnosno uništenja industrije. Kao primjer daje brodogradnju, sada propalu hrvatsku industriju, a nekada četvrtu najjaču na svijetu. Sve to, kaže, dovodi do "sklerotičnog" privatnog sektora koji služi bogatima da se bogate.
- Privatni sektor sveo se na turizam i rentijerstvo. To je sklerotičan model u kojem se bogate rijetki, navodi.
Na pitanje prelaze li financijski zahtjevi ipak realne ekonomske mogućnosti, odgovara:
- Zanimljivo mi je da netko može dati preciznu analizu koliko povećanje može biti, a da pritom nemamo preciznu analizu koliko se javnog novca daje poduzetnicima. Ovdje gledamo svaku lipu za radnike, a ondje ne gledamo gotovo ništa. To mi nije uvjerljivo, zaključuje Peović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....