Prijave petero kandidata za predsjednika Vrhovnog suda Državno sudbeno vijeće (DSV) jučer je proslijedilo predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću, a njihovi životopisi i programi rada objavljeni su na službenim stranicama DSV-a.
Četvero kandidata priložilo je programe rada: profesorica pravnih znanosti Zlata Đurđević na 31 stranici, sutkinja Visokoga kaznenog suda Lana Petö Kujundžić na šest, odvjetnik Šime Savić na 10 i sudac osječkoga Trgovačkog suda Boris Vuković na 15 stranica.
Peta kandidatkinja, pravnica sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Snježana Rizvan, priložila je program na dvije stranice i tekst u kojem piše o nadređenoj tajnici "čijih se zala nauživala" i pisaćoj mašni "Biserki" koja je deset godina provela u MUP-u, ukratko uradak koji neodoljivo podsjeća na "Dorin dnevnik", satiričnu rubriku nekadašnjeg splitskog tjednika Feral Tribune.
Donosimo glavne naglaske iz programa rada profesorice kaznenog procesnog prava sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta Zlate Đurđević koju predsjednik Milanović predlaže za predsjednicu Vrhovnog suda.
Pravo građana
Prvi dio njezina programa analiza je ključnih uzroka sadašnjeg stanja u pravosuđu, a u drugoj polovici dokumenta predlaže što treba učiniti za sveobuhvatnu reformu pravosuđa i navodi konkretne mjere koje kao predsjednica Vrhovnog suda namjerava provesti. Nema dvojbe, ističe, da je sadašnje stanje u pravosuđu posljedica devastiranja pravosuđa u 90-ima kad je kroz DSV provedena temeljita kadrovska čistka pravosuđa po kriteriju tadašnje političke podobnosti.
Najcrnji primjer toga je, kako napominje, čistka sudaca Vrhovnog suda 90-tih godina te tadašnja izjava pokojnog suca Vladimira Primorca da će "nasilje politike na sudstvo za Hrvatsku imati najdugotrajnije posljedice od kojih će se zemlja oporaviti mnogo teže nego od ratnih posljedica, korupcije, takozvane privatizacije i svih drugih nevolja koje su se nagomilale".
U Hrvatskoj se, navodi Đurđević, pod egidom jačanja neovisnosti sudstva dogodila koncentracija prevelike moći u rukama jedne grane vlasti - sudske. Sudstvo je postalo izolirana cehovska organizacija koja sama sebe bira na temelju kriterija koje je sama odredila, sama sebe ocjenjuje, ispituje, obrazuje, kažnjava i razrješava.
Traganje za neovisnošću sudstva građane je potpuno onemogućilo da na bilo koji način preko svojih političkih predstavnika utječu na stanje u pravosuđu. Pravo je građana, navodi Đurđević, da na izborima utječu na sve grane vlasti, pa i na sudsku.
Kontrola triju grana vlasti
U programu ističe da se protivi postojećem modelu imenovanja sudaca. Prešućuje se da Hrvatska spada u samo sedam članica EU u kojima suce imenuju posebna tijela, dok u 21 zemlji članici suce na prijedlog struke imenuje političko, na izborima izabrano tijelo, bilo da je riječ o vladi, predsjedniku države, ministru pravosuđa ili parlamentu.
Na taj se način, ističe Đurđević, postiže uzajamna kontrola triju grana vlasti. Transparentan i otvoren postupak izbora sudaca u parlamentu bio bi bolji od postojećeg tajnog glasanja na DSV-u koji pogoduje izboru podobnih ili interesno povezanih sudaca. Izbor sudaca kroz parlament ne da nije suprotan vladavini prava i sudačkoj neovisnosti, nego ih upravo u ustavnim demokracijama takvi izbori osiguravaju, tvrdi Đurđević.
Ističe da je temeljni cilj njezina programa izvođenje pravosuđa iz tranzicijske faze u fazu vladavine prava, uvođenje kulture učinkovitog pravosuđa i povjerenja u njegov rad.
Predlaže objektivizaciju i promjenu kriterija za izbor sudaca te uklanjanje zidina koje onemogućavaju ulazak u pravosuđe vrsnih pravnih stručnjaka koji nisu suci.
Uspjeh tijekom studija prava mora se uvesti kao kriterij za ulazak u sudačku profesiju. Hrvatska je jedina država koja taj kriterij ne poštuje. Vrsnim sveučilišnim profesorima prava mora se omogućiti ulazak u Vrhovni sud bez ponižavajućeg polaganja testa, a uz vrednovanje njihova znanstvenog i akademskog rada.
Apsurd je, tvrdi Đurđević, da su naši profesori prava dio europske sudačke elite jer sude po europskim sudovima, ali ne mogu bez pisanja testa postati suci Vrhovnog suda.
Kao predsjednica Vrhovnog suda uspostavila bi nadzor nad učinkovitošću rada nižih sudova, što joj, tvrdi, zakon dopušta.
Elektronska komunikacija
Budući da je predsjednik Vrhovnog suda ujedno i šef Pravosudne akademije, temeljito bi promijenila sadašnji način edukacije sudaca. Ukinula bi model edukacije "suci za suce", a u edukacije uvela i sveučilišne profesore prava. Pravo, ističe, nije obrt, ni zanat. Pravo je spoj teorije i prakse.
Pravo je znanost, a sudačka dužnost intelektualni posao primjene prava. Kao predsjednica Vrhovnog suda, borila bi se za poboljšanje materijalnih, tehnoloških i kadrovskih pretpostavki za učinkovit rad sudova. Uvela bi elektronički kazneni spis i elektroničku komunikaciju između sudova i odvjetnika, što je standard u nizu država članica EU, te povećala plaće sudskim službenicima i namještenicima za najmanje 30 posto.
Posebno upozorava na neprihvatljivu praksu dosuđivanja visokih sudskih naknada sucima koji tuže novinare, na što upozoravaju i presude Europskog suda za ljudska prava.