Županijski Nastavni zavod za javno zdravstvo zauvijek će ostati "Higijenski", u narodu, u duhu, a i u javi, jer gdje ćeš naći čistije i sterilnije prostore nego tamo, piše Slobodna Dalmacija.
Ekipa Službe za kliničku mikrobiologiju već deveti mjesec zaredom od posla odmora nema. Rade. I opet rade. I ne poznaju ni vikenda ni slobodnog dana. A bogme ni radnoga vremena.
- Nerijetko odemo doma i poslije jedan iza ponoći – veli nam voditeljica službe, doc. dr. sc. prim. Vanja Kaliterna, specijalistica medicinske mikrobiologije.
U jedan odu, prije sedam se vrate. Naravno, rade u smjenama, ali svejedno. U brojkama, a govorit ćemo vam samo o posljednjih nekoliko dana, to izgleda vrtoglavo – 1164 uzorka prvoga dana, samo jedan više dan nakon. A svaki je uzorak – čovjek. Iza svakog čovjeka – život. Oko svakog čovjeka - njegova obitelj, prijatelji, kolege i prolaznici, ako ćemo u detalje.
- Nalaz izdajemo u roku od 24 sata, 48 maksimalno, trudimo se biti što brži, zato molimo ljude za strpljenje, ovo je kompleksan posao – veli nam docentica Kaliterna.
Nasmijane oči
A mi cijeli kompleks(no) obilazimo od početka – od ekipe koja uzima uzorke. Nalaze se u prostoru s dva otvora, ispred njih zmijolik red, stoje Splićani, udaljeni jedan od drugoga kako su naučili posljednjih mjeseci biti. A prirodno im nije biti udaljen od drugoga. Mi, Dalmatinci, posebna smo sorta ljudi, vele stari kako se "zbijeni bolje branimo od bure"...
Bure u sunčano jutro u srijedu bilo nije. U prostoru za uzorkovanje tri profesionalke, u punoj "bojnoj" opremi. Rat protiv virusa traži da se ratnici na prvoj liniji dobro zaštite od neprijatelja. Na licima maske, preko kose kape, nad odijelom skafander i još vizir preko očiju. Priznaju nam kako imaju rane iza ušiju, utisnutu kožu oko očiju, ali – oči im se smiju i onako "maskirane" nama su lijepe. Karla Pletikosić, Danijela Luetić i Maja Marušić. Prva bojna "Higijenskog".
- Pokušavamo biti što brže, što efikasnije – vele nam.
- Žao nam je ljudi, ne želimo da čekaju niti sekundu više nego je potrebno – dodaju.
Nakon svakog uzetog uzorka – mijenjaju se rukavice, e, sad, onaj kojemu to blisko nije i ne razumije, ali uzeti bris nazofarinksa i bris ždrijela nije lako kako izgleda. Uvući elastičan štapić što dublje u nos – ljudima nije nimalo ugodno, no obrisak mora biti takav da se uzme što bolji uzorak, poslije je u laboratoriju to jako važno.
Odlazimo do "prve u rudniku", laborantice Ivane Grubišić, okružene uzorcima i papirima. Brižljivo piše nizove brojki, jer sada uzorak prestaje biti nazivan imenom pacijenta, preimenuje se u znamenke.
- Evidencija uzoraka iznimno je bitna, ipak govorimo u prosjeku od oko 1200 epruveta, upisivanje traži maksimalnu koncentraciju – veli nam Ivana, smiješkom nas tjera iz prostorije, ima posla, samo smo joj još mi falili...
Penjemo se do laboratorija i upoznajemo inženjerku Teu Dragičević, njezin posao je otvoriti svaku epruvetu i pripremiti uzorak za ekstrahiranje ribonukleinske kiseline (RNK).
Novi uređaji
Objašnjava nam Tea kako im je posao otkad imaju nove uređaje (zaljubljeno ih gleda) neusporedivo lakši nego prije.
- Za obradu 30 uzoraka trebalo je prije oko dva do tri sata, sada uređaj obradi 48 uzoraka za samo 20 minuta – objašnjavaju nam razliku između ove i ručne izolacije.
Zanima nas boji li se i sama zaraze, ipak su joj u rukama uzorci koji u sebi nose ovaj opaki virus.
- Maksimalno smo zaštićeni, a uz to i maksimalno pažljivi. Kada si oprezan – straha nema – veli nam.
- Od početka epidemije samo nam je par djelatnika bilo zaraženo, i to svi zbog obiteljskih kontakata, nitko se na poslu nije zarazio – dodaje voditeljica Kaliterna.
Skoncentriran i precizan posao iscrpljuje, ali svaki član ekipe Službe za kliničku mikrobiologiju zna zašto je tu. To je dodatan stimulans. Tu su radi nas!
E, sad, kada se automatski ekstrahirao RNK – pločice s uzorcima odlaze na stol inženjerke Mirjane Ćorić Mesarić, na njoj je da male, sitne plitice puni nevjerojatno malom količinom kemikalija. Govorimo o mikrolitrima. Polimeraze, prajmeri, sto čuda, ali ne da se Mirjana, voditeljica je kontrole kvalitete, kako pazi na druge, tako pazi i na sebe. Mjesta za grešku nema.
- Ovo je fluidan period. Virus je svima nama još uvijek nepoznanica, svakoga dana stječemo nove spoznaje, medicinska literatura ponekad je iznenađujuća, ali ne damo se. Iskustvo imamo, volju imamo, znanje imamo – kazuje nam specijalist medicinske mikrobiologije dr. Paul Bohnert, voditelj serološke dijagnostike, dok pažljivo upisujemo njegovo prezime, kako ne bismo postali brojem na njegovoj listi onih koji ga redom krivo "krste".
Smijeha u COVID-laboratoriju ne nedostaje. Smijeh je lijek, pa razumijemo. Razgovaramo o virusu koji je u samo pola godine izmijenio svijet, nije njemu stalo da nas pobijedi, on "samo" teži suživotu. A mi ga ne želimo, nije nam drag, bojimo ga se i žudimo za danom kada će nam postati i ostati – loša uspomena.
Zeleno ili crveno?
Vraćamo se na uzorke koje pratimo od početka – Mirjana ih "ubacuje" u nevjerojatan uređaj, u PCR. I tu se stvara čarolija. Dva se sata grije, pa hladi, "kuha", sve dok se na ekranu ne pojave dvije boje – zelena i crvena. Crvena dobra nije.
Sada u "igru" upada docentica Kaliterna – očitavajući svaki nalaz. Raste li krivulja, ili pada, koliko virusa ima, odlazi li možda iz organizma, ili je možda tek došao, tisuću pitanja...
- Oni koji su nam granični – trebaju ponoviti nalaz – veli nam.
Priznaje kako ne voli vidjeti crvene linije. Kad trepne iznad maske – oči joj pokazuju tugu, nije lako liječniku koji je cijeli svoj profesionalni život posvetio zdravlju ljudi – verificirati nalaz u kojem stoji kako je netko "pozitivan". Može se samo nadati da će proći bez većih posljedica. Što lakše. Što brže.
I tu naša šetnja prestaje. Preko CEZIH-a (Centralni zdravstveni informacijski sustav Republike Hrvatske) verificirani nalaz trenutačno "putuje" prema odabranom obiteljskom liječniku koji je i uputio pacijenta na testiranje. Oni koji su testiranju pristupili svojevoljno dobivaju nalaz na svoju e-mail adresu. Cijeli taj proces, ponavljamo, splitski "Higijenski" isporučuje u 24 sata. Rijetko koji sat kasnije.
- Čuvajte se – poručuju svojim sugrađanima.
- Tu smo za vas – dodaju.
A mi im samo možemo zaželjeti da se vrate što skorije svojem uobičajenom poslu, uobičajenom radnom vremenu. Zdravi, naravno.