Iako poprilično nepoznat široj javnosti, Damir Škugor zasigurno je jedan od najpoznatijih i svakako najdugovječnijih menadžera u hrvatskom plinskom gospodarstvu. Taj diplomirani inženjer naftnog rudarstva cijeli svoj radni vijek proveo je u Ini, nacionalnoj naftnoj kompaniji u čijem se sektoru istraživanja i proizvodnje nafte i plina zaposlio još kao praktikant za vrijeme studija. Uz podršku nadređenih, među kojima je bio i tadašnji šef Naftaplina, a kasniji član Uprave Ine, akademik Mirko Zelić, brzo je napredovao u kompanijskoj hijerarhiji.
Već 2001. godine bio je imenovan na poziciju direktora koju je držao tijekom naredna dva desetljeća. U tom periodu Škugor je u Ini mijenjao sektore, ali najveći dio svojeg 20-godišnjeg direktorskog staža proveo je na pozicijama vezanim za trgovinu prirodnim plinom.
U tom kontekstu, zasigurno ga se može smatrati čovjekom koji je sudjelovao u većini ključnih poslovnih transakcija vezanih za trgovinu plinom koji Ina proizvodi na svojim poljima u Hrvatskoj.
Jedan od takvih poslova bio je i ugovor koji je Ina u ožujku 2007. godine potpisala s talijanskom tvrtkom GM&P Srl o prodaji plina sa sjevernojadranskih polja, a u kojem je ugovorena cijena bila osjetno niža od tržišne cijene plina u tom trenutku, pa i cijene plina koju je sama Ina plaćala pri uvozu. Potpisnici tog ugovora, prema tadašnjem pisanju Jutarnjeg lista, bili su upravo Zelić i Škugor, a procjenjivalo se kako je njime zbog niske prodajne cijene Ina pretrpjela štetu od 20-ak milijuna eura. U trenutku potpisivanja ugovora, Škugor je obnašao dužnost direktora komercijalnih poslova u Ini, a slučajno ili ne, s te pozicije je smijenjen tek nekoliko mjeseci kasnije.
Nejasne veze s politikom
Ipak, tek koju godinu kasnije opet će se pojaviti na čelu Ininog sektora trgovine plinom. Taj kompanijin plinski biznis prije dvadesetak godina bio je svojevrsna varijanta komunalne djelatnosti, gdje je Ina po reguliranim cijenama, kao jedini proizvođač i uvoznik tog energenta snabdijevala domaće potrošače. Ipak, otvaranjem tržišta, koje se dogodilo zbog prilagodbe europskoj regulativi, te spornim ugovorima o plinskom biznisu koje je Sanaderova vlada sklopila s mađarskim MOL-om, i taj dio Ininog biznisa postao je tržišno atraktivan.
U tim okolnostima, Škugor je bio jedan od važnih aktera procesu ustroja i liberalizacije hrvatskog tržišta plina - procesa koji je počeo sredinom 2000-tih, a realno nije završen do danas. Redovito je sudjelovao u radu stručnih tijela, poput Hrvatske stručne udruge za plin te kao član radnih skupina i povjerenstava sudjelovao u procesu izrade ključnih regulatornih akata vezanih za funkcioniranje tržišta plina.
Iako ne postoje javni podaci o tome je li ikad bio član ijedne političke stranke, teško je vjerovati da je dugovječnost na direktorskoj poziciji u paradržavnoj tvrtki poput Ine mogao ostvariti bez određenih kontakata s politikom, pogotovo s obzirom da je većinu karijere proveo u sektoru trgovine plinom.
Indikativno je, u tom kontekstu, da se Škugora u više navrata u domaćim poslovnim krugovima spominjalo kao mogućeg novog čelnog čovjeka Hrvatske elektroprivrede. Prema neslužbenim informacijama, Škugor se i prijavio na natječaj odabira novog predsjednika i članova Uprave HEP-a koji je raspisan ranije ove godine, ali nikad dovršen. Ukoliko su točne, te informacije bi sugerirale neku razinu njegove povezanosti s nekim strukturama vladajuće stranke, s obzirom na poznatu razinu utjecaja politike na kadrovske procese u nacionalnoj elektroenergetskoj kompaniji.
Ipak, ako se sumnje istražitelja o Škugorovim kaznenim djelima potvrde, njegove karijerne ambicije u HEP-u izvjesno će ostati neostvarene...