Divno je opet biti tu - kaže mi s osmijehom liječnica Ana dok ulazimo u crkvu Gospe Lurdske u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici.
Subotnje je jutro, desetak minuta prije 7, i za koji čas počet će prva sveta misa s narodom u metropoli nakon točno 44 dana. Kako će sve to izgledati, hoće li biti gužve, hoće li se vjernici držati uputa, hoće li biti pružanja ruku u znak mira, pričesti na usta, hoće li biti socijalnog distanciranja, discipline, i hoće li svećenik staviti masku na usta kad bude dijelio pričest, samo su neka od pitanja koja su nas zanimala i koja smo išli provjeriti.
Odabir crkve bio je slučajan, crkva u Zvonimirovoj jednostavno je imala prvu jutarnju misu. Iako su neki očekivali kako će odaziv biti i nešto veći nakon 44 dana svojevrsnog izgnanstva zbog epidemije i zabrane okupljanja i slušanja svetih misa online na različitim društvenim mrežama i platformama, to se ipak nije dogodilo.
“Mi smo probili led”
Bilo nas je ukupno 33, a crkva može primiti znatno veći broj vjernika.
- Mi smo probili led. Mnogima možda nije bilo dovoljno jasno kako će to sve funkcionirati, ali, eto, sve je bilo vrlo organizirano i staloženo. Disciplinirano - reći će mi kasnije dvoje umirovljenika.
I, barem što se tiče ove župne zajednice, tako je i bilo. Umjesto blagoslovljenom vodom, vjernici su se križali rukama koje su se netom prije oprale u dezinfekcijskim sredstvom.
U toj crkvi koju vode splitski franjevci, ispred ulaza nalaze se tri stola na kojima je dezinfekcijsko sredstvo, a po stupovima zalijepljeni su bijeli papiri na kojima se vrlo jasno daju upute vjernicima.
Upute ispred vrata
Za one koji ne znaju, crkva Gospe Lurdske u Zvonimirovoj vjerojatno može primiti barem 300-tinjak vjernika. Vjerojatno i više. U samoj crkvi nalazi se i 70-ak klupa koje su poslagane u tri reda.
No u subotu ujutro, a tako će biti dok se mjere u potpunosti ne ukinu, prostor je propisno uređen. Svaka druga klupa ograđena je špagom, pa je svaki vjernik koji se zatekao u toj crkvi sjedio sam u svojoj klupi. Sasvim dovoljna dva metra. Neki su za vrijeme mise nosili zaštitne maske preko usta, neki su imali rukavice, a neki nisu imali ništa od toga. Također, na klupama nije bilo nikakvih molitvenika, pjesmarica.
Već prije početka mise postojala je mogućnost ispovijedanja. Ono što je nekada bila prostorija za Duhovne knjige, sada je ispovjedaonica. Vrata su otvorena, a ispred vrata upute. I prije ispovijedi, obavezno je dezinficirati ruke. Osim toga, obavezno je staviti i masku preko usta. Ako je nemate, imaju ih fratri. Položene su na stolcu u samoj ispovjedaonici. Svećenik je udaljen kojih tri metra od klecala. Nema dugih duhovnih nagovora o grijesima, tek pokora, molitva kajanja i oprost.
- Prilikom izlaska iz ispovjedaonice ostavite vrata prostorije otvorena - stoji na zalijepljenim uputama.
Sama misa nije imala propovijedi. Misu je imao fra Ante Crnčević. Vjernici nisu pružali ruku za mir, a upute kako se ponašati davao je sam fratar. Prije same pričesti, odmaknuo se kratko od oltara, dezinficirao je vlastite ruke, pa oko usta stavio masku.
- Prvo na pričest ide srednji red. Idete s desne strane, pričest primate na ruke i u svoje klupe se vraćate s lijeve strane. Zatim ide lijevi red, pa onda desni. Držite razmak - govorio je.
I ljudi, valjda naviknuti na upute koje su dobivali od nacionalnog Stožera, slušali su. Čak se i iz crkve izlazilo desnom stranom stubišta. Disciplinirano.