Ne možete proći. Nemate bedževe Zračne luke i ne mogu vas pustiti, bio je neumoljiv zaštitar na ulazu prema pisti zagrebačkog aerodroma u ponedjeljak nešto prije ponoći. Samo dvjestotinjak metara dalje uz rulnu pistu radnici i kamioni tvrtke Viadukt neumorno kopaju odvodni kanal. Kroz glavu mi već prolazi misao kako nam je propala reportaža o radnicima koji na gradilištu budućeg terminala zagrebačkog aerodroma noću rade na gradnji odvodnih kanala uz pistu. Ukupno će morati iskopati 14 kilometara kanala i postaviti isto toliko cijevi kako bi se riješila odvodnja oborinskih voda s aerodromske piste.
Strogi uvjeti
A onda smo se dosjetili. Vinko Tomić, glavni koordinator radova Viadukta, predložio je da odemo uz žicu koja nam priječi put prema pisti do mjesta najbližeg gradilištu. Prolazimo preko prostora nekadašnje “dežurne pare” za MiG-gove. Prilaze nam radnici. “Mi smo u jednoj, a vi u drugoj državi”, uz smiješak nam kaže Slavko Bjelogradić koji radi na iskopu kanala dok razgovaramo preko žice. Za to vrijeme direktor Viadukta Joško Mikulić i Vinko Tomić svojim mobitelima osvjetljavaju lica radnika kako bi ih fotograf što bolje fotografirao.
Zbog sigurnog odvijanja zračnog prometa noćni radovi se izvode pod posebnim uvjetima. Oko 30 radnika i strojevi na gradilište ulaze točno u 22 sata i 45 minuta. Ni minutu prije, ni minutu poslije. Prije ulaska svi se detaljno pregledavaju. Tko zakasni, nema mu ulaska. Radovi traju do otprilike 5 sati ujutro, a potom slijedi čišćenje piste kako bi od 6 sati avioni mogli normalno prometovati.
Vinko Tomić, glavni koordinator radova Viadukta
Povoljno vrijeme
Doduše, ponekad noću moraju prekinuti radove ako s aerodroma poleti ili na njega sleti neki privatni avion. Posljednje odobrenje za ulazak na gradilište radnici dobiju od Kontrole leta. Ako se spustila magla, radovi se za tu noć otkazuju. Bjelogradiću to nije drago: “To je problem jer onda moramo nadoknaditi propušteno”.
Radovi uz pistu počeli su 12. prosinca i trajat će cijelu sljedeću godinu. U ovom trenutku radi samo jedna skupina radnika, i to na kanalu dužine 270 metara. Tijekom jedne noći odrade oko 20 metara. Srećom po radnike, zasad nije tako hladno. Bjelogradić kaže kako noćni rad nije prevelik problem: “Zamijenite dan za noć, promijenite bioritam, i to je to. Noću je malo hladnije, ali sve je to podnošljivo”. Zasad ih vrijeme dobro služi.
Dok se vozimo po gradilištu same zgrade aerodroma, oko nas leti prašina. Pomalo nestvarno za prosinac. Kada dođu niske temperature, posao će se organizirati kako bi se radnici mogli zagrijati u kontejnerima. Srećom, noć na ponedeljak bila im je posljednja prije božićnih blagdana. Na gradilište se vraćaju početkom sljedećeg mjeseca.
Radnike nadgleda inženjer Krunoslav Vučkovećki, voditelj gradilišta za odvodnju. U Viaduktu je šest godina i dosad je upravljao radovima na brojnim gradilištima. Tvrdi kako ovo nije ništa zahtjevnije od drugih, ali je ipak i on ponosan što je dio ovog projekta. Kada radovi na ovom dijelu završe, aerodrom će dobiti moderni sustav odvodnje, što je vrlo važno jer se pista nalazi na zaštićenom vodocrpilišnom području.
Mostovi za avione
Dok razgovaramo, iza nas u mraku se nazire glavna zgrada terminala koju gradi tvrtka Kamgrad. Prošetali smo njenim prizemljem gdje će se u budućnosti razvrstavati prtljaga. Pod krovom je i prva etaža koju će koristiti putnici. Osim toga, sagrađena su i dva nosača budućih mostova za avione, a nekoliko njih polako se izdiže iz zemlje. Novi aerodrom dobiva sve ozbiljnije obrise. Točno za dvije godine s njega bi trebali poletjeti prvi avioni. “Kada bude gotovo, valjda će nam pokloniti jedan let”, poželio je Željko Hohnjec. Ideja nije loša. Jer ovi radnici to svakako zaslužuju.
Hohnjec: Kopanje kanala teško je kao i nogomet
Na Plesu radi i nekadašnja velika Dinamova nogometna zvijezda, nekad najbrže desno krilo Jugoslavije, koji je 1982. godine s Dinamom u trans bacao desetke tisuća navijača. Željko Hohnjec danas više nije zvijezda čiji poster klinci drže na zidu. Danas je građevinski radnik u Viaduktu. U tvrtku je došao prije osam mjeseci i zagrebački aerodrom mu je prvo gradilište. “Radio sam u Trgokovini. Posla više nije bilo pa sam se javio na natječaj za radnike i evo me sada ovdje”, opušteno nam priča Hohnjec. Kaže kako se u njegovo doba na nogometu nije tako dobro zarađivalo kao danas pa je morao pronaći posao. Radi na iskapanju kanala, a kada ga pitate da to usporedi s nogometom, tvrdi kako je jednako teško. Kaže da je zadovoljan i da mu je drago što će pridonijeti da Zagreb dobije novi aerodrom.