Teška drvena vrata se otvaraju. Ulazimo u ogromnu vilu. Sve je luksuzno. Skupocjeno. Vrhunac dizajna, arhitekture. Moderno namješteno u kombinaciji s umjetninama, sofisticiranom tehnikom, antiknim predmetima. Svaki kvadrat je pod videonadzorom, osiguranjem. Zidovi su prepuni slika, uokvireni ogromnim, teškim, drvenim okvirima. Kao da čine sam zid. Skulpture su posvuda, pa i vrt ispred vile ih je prepun.
Tri etaže vile
Tri etaže vile Nadana Vidoševića, najdugovječnijeg šefa Hrvatske gospodarske komore, na zagrebačkom Gornjem Prekrižju, iznutra izgledaju nestvarno, opisuju nam svoje dojmove naši sugovornici dok istražujemo njegovo bogatstvo.
Nije to kuća nekog uspješnog državnog službenika, ministra, župana, šefa Komore, pa ni basnoslovno plaćenog menadžera Kraša, Vidoševićeva vila - odmah primjećuju oni koji prvi puta ulaze u nju - više nalikuje na dom nekog multimilijunaša s Wall Streeta.
I sva ta raskoš, koja je vidljiva na prvi pogled, nije sve. Vila krije puno više.
Vidljivi kvadrati, oko 800 četvornih metara, rasprostiru se na tri etaže. Međutim, vila ima više od tisuću četvornih metara!
Praktički svaka soba ima vlastiti toalet, u kući ih je, čak, 25. U prizemlju je teretana, pred kojom bi se mogao posramiti gotovo svaki zagrebački fitness centar. Tu su i bazen, dvorana za squash, sauna. I naravno, vinski podrum. Ali nije tu kraj. Komandna ploča lifta unutar vile budi sumnju. Gumbi vode na tri etaže. No, na njoj je i ključanica... Postavlja se pitanje: što šef Komore skriva pod ključem?
Kolekciju umjetnina? Satove? Novac?
Razotkriva se, umjesto lifta, i drugi put koji vodi u nepoznato: ogromna polica s knjigama u dnevnom boravku samo je paravan za prolaz. Polica čini svojevrsni klizni zid. Stepenice vode prema dolje. U podzemlje. Nema prozora. Izvana kao da taj dio kuće ne postoji.
Bunker Nadana Vidoševića njegova je najstrože čuvana tajna!
Nije vidljiv ni u građevinskim nacrtima. Sagrađen je, navodno, bez ikakvih dozvola. U potpunoj tajnosti i diskreciji.
Daleko od očiju lopova, njegovih neistomišljenika, kritičara, pa i onih koji ga već godinama prozivaju za teško objašnjivo bogaćenje.
Bukovci u kutiji
Ulaz u bunker izgleda kao ogromni sef prepun statusnih trofeja!
Slike, skulpture, skupcjene knjige, antikne karte, amfore...
Bukovci nabacani u nekoj kutiji, slike odložene jedna na drugu, oslonjene na zidove. Jer 200-tinjak četvornih metara bunkera kao da nije dovoljno za sve to. Najvrednija je to kolekcija u Hrvatskoj.
Primjerice, umjetnička kolekcija bivšeg premijera Ive Sanadera procijenjena je na oko milijun eura.
Ova Vidoševićeva vrijedi najmanje pet milijuna eura!
Kapitalci u zbirci
U bunkeru je pohranio: više od 500 slika, 30 amfora, zbirku stakla iz rimske arheologije, više od 30 vrhunskih skupocjenih starih knjiga, unikatne karte Dalmacije, niz skulptura, kojih je više od 50 na cijelom imanju!
Pravi kapitalci iz kolekcije mogli su se vidjeti na brojnim izložbama i retrospektivama, a pohranjeni su upravo u tom bunkeru - Vlaho Bukovac, Miroslav Kraljević, Leo Junek, Marino Tartaglia, Mato Celestin Medović, Jozo Kljaković, Jerolim Miše, Emanuel Vidović, Oskar Herman i brojni drugi.
Među raritetima iz zbirke je i djelo Oskara Hermana iz 1904. godine. Nadalje su u bunkeru pohranjene umjetnine Meštrovića, Vojina Bakića, Stošića. “Krunisanje kralja” Tomislava Otona Ivekovića, “Tri gracije” Joze Kljakovića, Bukovčev ”Krist na odru”, Kraljevićev “Paša”, Vidovićeva “Splitska luka”... Djela Roberta Auera, Ljube Babića... Popisu kao da nema kraja.
Ali ni to nije sve. Vidoševićev bunker otkiva još jednu strast šefa Komore: lov!
Bunker je prepun lovačkih trofeja. Medvjedi, jeleni, vukovi, divokoze, mufloni... samo su neki od njih. Donedavni gazda Komore, doznajemo, član je Lovačkog saveza, ali njegova strast prema lovu ostala je dosad u sjeni njegova “lova” na umjetnine.
Najegzotičniji trofeji koje je Vidošević pohranio u bunkeru su polarni mjedvjed, mošusno govedo i los.
Pitali smo jednog domaćeg lovca što misli o tim trofejima, rekao je: - Prvo da razjasnimo da lovački trofeji nemaju vrijednost za nikoga drugog osim za samog lovca, oni se ne prodaju, trofej se plaća uoči samog lova.
Gdje je lovio
Kaže da u lov na polarnog medvjeda odlaze samo rijetki lovci iz Hrvatske.
- Oni koji imaju jako puno novca jer treba sve to platiti, put, smještaj, ekipu... Nije to niti jeftin, niti lagan, a niti siguran lov. Polarni medvjed je životinja teška više od 300 kilograma te izuzetno opasna - kaže nam jedan iskusni lovac. Tvrdi da su danas među lovcima debljeg džepa popularna takva egzotična putovanja.
- To su tzv. safari lovovi, a popularna je Namibija - priča.
Na internetskim stranicama našli smo jednu ponudu za lov na polarnog medvjeda u Kanadi. Na toj stranici navodi se da se cijena kreće oko 8000 američkih dolara, a da se uz to dobije popust za lov na mošusno govedo za cijenu od 5500 dolara.
Ta strast Nadana Vidoševića dosad je bila slabo poznata upravo zato što je u lov najčešće odlazio u daleke krajeve. Kada je išao u lov na polarnog mjedvjeda, to je saznao, neslužbeno doznajemo, njegov bivši poslodavac kojem se to nije svidjelo. Najava tog puta izazvala je opću konsternaciju, ali kako su se sve Vidoševićeve potencijalne afere zataškavala tako je i ova ostala skrivena od šire javnosti.
Kako je skupljao slike
No, i na njegovu imanju u Gorskom kotaru, također doznajemo, Vidošević ima lovište, pa se vjerojatno i tamo bavio lovom. Naš sugovornik kaže da se lovci vole hvaliti vlastitim ulovom. Pokazivati vlastite trofeje, izlagati ih, hvaliti se pred drugima, a Vidoševićev uspjeh ostao je svih tih godina skriven u njegovu bunkeru. Rijetki su imali pravo ulaska u njega, ali ipak je šef Komore imao želju prezentirati vlastite ulove - umjetnine, trofeje.
Tako je umjetnine često posuđivao muzejima i galerijama za izložbe, a i navodilo se tada da su to umjetnine iz Vidoševićeve kolekcije.
Milijune eura skrivao je Vidošević u podzemlju vile na Prekrižju. Vila se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo njegove majke Marije Tudor Vidošević.
Doznajemo da se Vidošević s cijelom istragom nosi prilično hladno.
Čak je policija u kaminima u vili pronašla tragove paljenja nekih dokumenata, ugovora. Međutim, zabrinjavajuće je, doznajemo, da u pretresu nisu pronađeni nikakvi dokumenti vezani za umjetnine, odnosno da umjetnine nemaju račune, dokumente o porijeklu... Postavlja se pitanje: je li povezana nabava umjetnina za HGK s nabavom djela za privatnu umjetničku kolekciju Nadana Vidoševića?
Jer ako je tako, kako su te umjetnine plaćane? Zašto ne postoje računi? Dokumenti o porijeklu?
Širi se istraga
Skulptura Bika kipara Dalibora Stošića također je dio Vidoševićeve kolekcije, a poznato je da je bivša supruga kipara Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica zagrebačke Umjetničke galerije, prodala Hrvatskoj gospodarskoj komori četiri skulpture svoga supruga za nešto više od milijun kuna. Kasnije ju je Komora angažirala da radi procjenu umjetnina za njih, što je Komori naredila da napravi Državna revizija.
A upravo je istraga o nabavi 108 umjetnina za Hrvatsku gospodarsku komoru, neslužbeno doznajemo, pokrenula cijelu aferu Remorker. Jer istraga o nabavi umjetnina dovela je istražitelje i do samog Igora Premilovca, koji je istražiteljima ispričao neku sasvim drugu priču: onu o pronevjeri novca za Komoru, HAC...